Osim što sam u cijelu sirovu priču upala eksperimentirajući, kao i u samu pripremu sirove hrane, tako i dalje nastavljam. Informacije se primaju i filtriraju i provjeravaju na vlastitoj koži, što nije uvijek najugodnija stvar, ali barem mogu govoriti iz iskustva. Zadnje što sam utvrdila (iako je taj eksperiment bio potpuno nepotreban) je da masnoće i koncentrirani okusi zaista izazivaju stanje ovisnosti praćeno lošim raspoloženjem, ne-idealnom probavom, glavoboljama i letargijom, a kasnije morate proći kroz laganu, pretpostavljam, detoksikaciju. I da, hrana nije jedina stvar na svijetu, stres vam često može upropastiti sav trud i rezultate čiste prehrane. Sve je to logično i ovako, ali kao, treba to provjeriti…
Eh sad, sigurno će mnogi ljudi moći jesti visokomasnu sirovu hranu, puno suhog voća i sličnog, ali ja i nakon svježih datulja osjetim da mi nedostaje vode u organizmu. U smoothie od banane sam počela dodavati vodu, što prije nisam nikad radila. Dehidrirana hrana mi nikako ne odgovara, kao ni suho voće (čekat ćemo svježe smokve), a bogme ni nekakve lude kombinacije s puno namirnica. Opet, oni koji prelaze sa raznih vrsta kuhane hrane će osjećati poboljšanje na sirovom gurmanluku i to je u redu za početak, no kad ste na sirovom, to vas obično na kraju dovede do monoobroka i grickanja salate i samo opranog povrća; uzmete korabicu i čičoku, ogulite ih, narežete na ploške i jedete. I fine su, a i pune vode, što je najvažnije. I nakon takvog obroka ste nekako sretniji…
Mogu vam samo prenijeti svoje iskustvo kao još jednu od informacija s kojima vi možete napraviti što želite; prihvatiti, razmotriti, odbaciti itd. Svatko mora naučiti misliti za sebe jer vam nitko ne može govoriti što je najbolje za vaše tijelo već biste to sami trebali osjetiti/ znati/ shvatiti. Naravno, dijeljenje iskustava i savjeta je ključno u tom procesu i zato smo svi ovdje da si pomažemo (i na kraju da pomažemo planetu hehe, jer krajnji cilj, ako on postoji, ide ipak malo dalje od samih ljudi) u obnavljanju veze sa samim sobom i svijetom oko sebe. Na žalost to moramo raditi tako da djelujemo unutar sistema koji pokušavamo srušiti, što je najveći paradoks, pošto ga u isto vrijeme perpetuiramo i sabotiramo, a rezlutat jedino ovisi o tome koja strana preteže.
I tako sam vam ja, između svega ostaloga usmjerenog krajnjem plemenitijem cilju haha, odlučila uzeti jedno minimalno dva-tri tjedna bez ikakvih orašastih plodova, sjemenki, dehidrirane hrane i suhog voća, da bih malo došla k sebi od nedavnog stresa i nepotrebnih masnoća, suhih smokava i datulja haha. Dakle, samo voće puno vode, vodenasto povrće sa što manje škroba i puuuuno zelenja. Pa pasi brate za boljitak živog svijeta na Arktiku koji se topi kao i ova santa leda u mom zamrzivaču dok mi uživamo u „lijepom vremenu“.
Ostavljam vas sa dvije sličice za kraj:
Vaša FiggyPiggy