Jutros sam na pijacu naletjela na udrugu organskih proizvođača koja je taman nosila svježe ubrano povrće na štand. Prethodno sam se muvala između štandova, kao i svaki put očajavajući i misleći što da kupim. Imam nekoliko „teta“ od kojih kupujem, no kako je danas bila nedjelja nisu bile sve prisutne pa sam morala improvizirati. No sa sve hladnijm vremenom dolaze namirnice koje i ne ljubim previše, pa time i moja šetnja pijacom postaje duža. I gledam sve te mrtve proizvode po štandovima i ništa ne bih od toga jela, kad se odjednom ispred mene stvore prekrasni raznobojni dijelići prirode sa crnim i srebrnim mrljicama od zemlje i rose; svježe ubrane salate, krasne crvene i narančaste paprike, mali slatki okrugli patlidžaničići…osjetite energiju koja dolazi od tog povrća i pomislite: „Hrana!“. Došla sam doma, izljubila i izgrlila to povrće, te prekrasne paketiće sunčave energije i bilo mi je žao stavljati sve u frižider da stoji, tako da je jedna glavica salate odmah otišla za doručak, sama bez ičega, zec style. To je bila najukusnija salata koju sam jela otkad sam se vratila u Zagreb. Kao da sam ju doma tek ubrala iz vrta. Svi koji imaju tu privilegiju zvanu vrt znaju o čemu pričam.
(stvarnost je puno lijepša nego ova umjetna tvorevina u kojoj živimo)
Jutros sam na pijacu naletjela na udrugu organskih proizvođača koja je taman nosila svježe ubrano povrće na štand. Prethodno sam se muvala između štandova, kao i svaki put očajavajući i misleći što da kupim. Imam nekoliko „teta“ od kojih kupujem, no kako je danas bila nedjelja nisu bile sve prisutne pa sam morala improvizirati. No sa sve hladnijm vremenom dolaze namirnice koje i ne ljubim previše, pa time i moja šetnja pijacom postaje duža. I gledam sve te mrtve proizvode po štandovima i ništa ne bih od toga jela, kad se odjednom ispred mene stvore prekrasni raznobojni dijelići prirode sa crnim i srebrnim mrljicama od zemlje i rose; svježe ubrane salate, krasne crvene i narančaste paprike, mali slatki okrugli patlidžaničići…osjetite energiju koja dolazi od tog povrća i pomislite: „Hrana!“. Došla sam doma, izljubila i izgrlila to povrće, te prekrasne paketiće sunčave energije i bilo mi je žao stavljati sve u frižider da stoji, tako da je jedna glavica salate odmah otišla za doručak, sama bez ičega, zec style. To je bila najukusnija salata koju sam jela otkad sam se vratila u Zagreb. Kao da sam ju doma tek ubrala iz vrta. Svi koji imaju tu privilegiju zvanu vrt znaju o čemu pričam.
0 Comments
Leave a Reply. |
AutorAutor sam ja (je, pa normalno), a moju slavnu (auto)biografiju možete pročitati na "o meni" Arhiv
August 2016
Kategorije
All
|