Isprike svima koji ne mogu podnijeti psovke, ali ovo je psovka amazementa što znači da nosi drugačiju energiju. In yo face newagers!
Nego, što se događa... Tu se rastapam u stanu od vrućine i mislim si šta ću raditi danas, nedjelja je, i ne mogu čitati jer pomicanje očnih jabučica uzrokuje znojenje na razini insanity treninga, pa rek'o idem nešto gledati. Jer moram samo treptati. I zuriti. Good enough for me. Palim YouTube i scrollam...
Kako smo frendica i ja počele realizirati (kroz mailove at the moment) neke ideje i planove i nabrijavamo se, ali u isto vrijeme osjećam da me stara uvjerenja vuku u raspoloženja na koja sam navikla, a nisu mi nimalo kul, tako su mi i mojoj odluci da promijenim fokus sa ne kul stvari na kul stvari, na internetu počeli upadati svakakvi super kul ljudi koji se bave super stvarima i koji su super. I gledam jedan super video, (kako je sve super e) i mislim si...:
„Pa budalo jedna tu se žališ, a nemaš pojma koje sve mogućnosti postoje i što sve ljudi rade“, dok u isto vrijeme mislim „Dobro je, budala si, ali si super u isto vrijeme jer si na ovo naletjela, jer si se otvorila mogućnostima i jer vidiš potencijal u sebi što prije pol godine nema šanse da bi vidjela. Super si jer si intuitivno počela raditi stvari koje super ljudi rade i to dok si još bila totalno sjebana (sad sam malo manje od totalno haha) i to je wow. Ono, dude,toliko si se promijenila od osobe koja nije mogla hodati ulicom podignute glave (srsly hodala bih ulicom i jedino što sam vidjela su bile moje cipele. Čudno kako se nikad nisam zabila u banderu ili negdje...), koja je mislila da je nema ružnije i bezvrjednije osobe, koja se nije mogla pogledati u ogledalo i koja nije znala što će uopće s tim svojim zbunjenim i bezvrjednim životom, u nekoga tko je upravo pomislio da je budala, ali da je sve to super i počeo razmišljati kako sve te „negativne“ stvari u svom životu može iskoristiti u svrhu vlastite sreće i uživanja u životu. To je puno! Bravo. Prvi put samu sebe tapšam po ramenu i kažem si „dobro si ti ispala na kraju. I ova ideja da se napokon svaki put svjesno fokusiraš na svoj cilj, i ne odustaješ jer si navikla na odustajanje, je zakon! Well done.“ E, to je ono što vam internet radi!
A postoji i druga strana koja mi se mistično otkrila i koju sam zapravo produktivnije osvijestila prije nekoliko minuta i dobila inspiraciju za pisanje.
Kužite koji win, dobila sam inspiraciju za pisanje, za usmjeravanje sebe prema onome što želim i još ekstra ljubav prema cijelom svijetu i svim uzrocima koji su doveli do interneta. Kakvi god oni bili.
U svemu tome, inspirirana onime što sam pogledala na magičnom YouTube-u, mislim sljedeće:
Sad smo u prijelaznoj fazi svijesti i tehnologija kojom se služimo upravo to pokazuje: pokazuje društvenu putanju, jednu od faza u kojoj se nalazimo kao čovječanstvo; počinju se nazirati promjene i tu i tamo zagrebemo površinu, ali još nas uvijek vode uvjerenja i ideali koje smo dobili kroz društveni odgoj. Na što mislim?
Tako funkcionira staro društvo, to su nas učili roditelji, to su njih učili njihovi roditelji; to su nas učili u školi: FORMA JE VAŽNIJA OD SADRŽAJA. Dobro se sjećam upravo te rečenice koju nam je razrednik u srednjoj stalno ponavljao. Forma je skup ideala za koje osjećamo da bismo trebali ispuniti u društvu i međuljudskim odnosima, bliskim i dalekim, da bismo bili voljeni i prihvaćeni. Svi u sebi imamo usađen taj način djelovanja.
S druge strane ona promjena po kojoj grebemo je sljedeća: ljubav prema sebi, prihvaćanje sebe i autentičnost koji se onda reflektiraju na naš odnos prema cijelom svijetu. Majke mi, ljudi moji to je to (sorry majko).
Evo, opet ću se potapšati po leđima jer mi je dosta mržnje prema sebi, i jer sam stvarno ponosna na sebe u ovom trenutku i reći ću: e vidiš, to znači biti buntovnik. Bila si buntovnik cijeli život, ali si svojim uvjerenjima podržavala društvo protiv kojeg si se bunila. Sad si mu napokon flippala off i odlučila učiniti upravo suprotno od onoga što društvo nalaže: voljeti sebe. I reći si bravo što si imala hrabrosti biti autentična i iznositi sve svoje nesavršenosti u javnost. Što se ne radi. Jer moramo biti savršeni. Mislim da je to jedno od uvjerenja koje me najviše oštetilo. Ali, unatoč njegovom djelovanju, mogu biti iskrena.
Jer ljudi moji, svi želimo najbolje sebi, ali ne znamo kako. Sapleli smo se u tim oldskulerskim uvjerenjima koja su totalno sranje, ali baš, TOTALNO!
Dakle, promjene donose autentičnost. I ono što vidim kod uspješnih ljudi danas je upravo to! Oni ne fermaju ideale ni pol posto. Ideali su so last season, nitko više ne brije na to ako želi biti sretan i uspješan. Ekipa je full iskrena i ne razmišlja o normama, idealima i konvencijama koje se moraju slijediti. Rade suprotno od onoga što su nas učili da je potrebno za uspjeh: ne jebu formu ni pol posto. Sadržaj je ono što postaje bitno. Povezivanje, iskrenost, emocije, bivanje čovjekom.
E...ALI...što se događa sad u ovom tranzicijskom razdoblju?
Još uvijek imamo stari način djelovanja, a počinjemo shvaćati poantu promjene i ONDA vidimo promjenu kroz oldskulerske naočale: svu ovu iskrenost i autentičnost i ljubav vidimo kao IDEALE KOJE MORAMO ISPUNITI da bismo mogli biti dio te promjene. Ne, ne, ne!
To nije ono što želimo postići. Želimo napustiti taj način razmišljanja jer nam NE SLUŽI. Trebamo promjenu paradigme. Jebomepas ako nisam ovo pametno zaključila! Isprike na poganom jeziku, ali stvarno se osjećam inspirirano i ne dira me to što svi misle da su psovke grozne i nose lošu energiju; to je isto oldskulersko razmišljanje; kontekst nosi energiju. I ako niste uhvatili moj totalni zanos i zgražate se nad psovkama, onda ste fulali cijelu bit teksta. Ovo su inspirirane psovke otkrivenja koje nas motiviraju da djelujemo i da se lupimo po čelu i kažemo „pa da, kako smo mogli tako zabrijavati?!“
I znate šta?
Sve to što sam sad ispričala sam shvaćala i prije, ali je nedostajala neka spojnica između svih tih shvaćanja. I sad kada se spojilo, BAM, znate ono kad vam „sjedne“ i kad neko saznanje postane dio vas. Wooooo.
Mislim da je ovo ključno. Zbog mene, i moje opsjednutosti savršenstvom. Dosta mi je biti kao neki buntovnik koji je ustvari stari prdonja od patrijarha koji diktira kako što treba biti jer misli da sve zna, a zapravo nema pojma da ponavlja ono što ga je društvo naučilo...i to društvo protiv kojeg se buni.
Pobuna je upravo dobila novu formu i novo značenje.
Ha! Koja otkrivenja! A mislila sam da mi je dosadno u životu...
Nego, onaj dan 2 koji sam vam obećala...
I to je bilo „sjedanje stvari na mjesto“ jer sam shvatila koliko smo svi ozbiljni i kako sebe shvaćamo ozbiljno. Ja prva. Iako se tako ne čini. Ali ne možeš drugačije kada trčiš za idealima. U tome je caka. Već kad to napustimo, riješili smo se dobrog dijela životne patnje. A najbolji lijek za ozbiljnost je SARKAZAM!
Trodnevni proces spoznaje, dan 2: sarkazma, sarkazma amo jer utjehe nema u...ničem drugom...
Uopće ne znam kako, ali nekim svemirskim njuejdž sinkronicitetom mi je uletio jedan članak u internetz i pročitam ga (što se jako rijetko događa) i shvatim: pa jebote pas, sprdnja, ironija i sarkazam su lijek. Znaš to, ali nekako opet sve shvaćaš ozbiljno...taj rad na sebi i sve to, život jel... A u isto vrijeme možeš odabrati your irony glasses i vrištati od smijeha gledajući sam sebe i, ne zaboravimo, sve druge. Super je sprdati se iz sebe, ali još bolje iz drugih. Čisto jer ne želimo biti politički korektni. Politička korektnost je totalno out...E sve to skupa...to je već nešto.
Ali kako sve ima najboljeg smisla na svijetu: sad ja kao ono nemrem više gledati sve to na fejsbuku, uopće me ne motivira, samo vidim još veću frustraciju iza toga i onda mi upadne taj članak i takav smijeh ljudi moji...pa onda oni pinterest failovi Isuse i bože pa smijala sam se kao luda hijena na drogama. Vrh! Da je sve savršeno i da nije bilo tih „failova“ odakle bi došla radost života? Moraš voljeti onoga koji je napravio ovu jež tortu...ono... kako?! Ahahahahhahahhahahahahha!!!!!! God bless you man!!!
Smijanje i igranje su sigurne metode koje dovode do uspjeha. Prije koju godinu sam čitala neku knjigu di je tip rekao kako se žena izlječila od raka smijehom. Totalno vjerujem u to. Svi sirovojelci ili oni koji tendiraju prema tome su sigurno čuli za knjigu „Želiš li biti zdrav, zaboravi kuhanje“ od totalno discipliniranog Švabe Helmuta Wandmakeraaaa...nisam sigurna kako se piše. No, nije to bitno. Bitno je da je Helmut mogao smisliti malo bolji naziv za knjigu, npr „Želiš li biti zdrav, klebari se“. Makar, Helmut je doživio 90 godina, moramo mu to priznati. Ne znam koliko se smijao. Nekad se ne stigneš smijati kad imaš svu tu hranu na pameti. A zašto imaš svu tu hranu na pameti i ne stigneš se smijati? Jer trčiš za IDEALIMA.
I evo nas opet na početku teksta. Damn you ideali. Ni ne shvaćamo koliko su nas oštetili na svim razinama. Zato sam odlučila razviti metodu kako se riješiti ideala. To mi je novi zadatak. I primam ga se odmah!
I zato dosta pisanja...
Do sljedećeg otkrivenja,
M
...totalno idem opet gledati one pinterest failove. Thank you internetz.