Sirova hrana: lekcije iz 4 godine iskustva
Kako to izgleda nakon 4 godine niskomasne sirove hrane? Prva stvar, obroci su postali vrlo jednostavni ; više me hrana ne zanima pretjerano. Volim voće, i uživam u njemu. Volim se popeti na drvo i jesti na drvetu. Volim svježe zelenje i zrelo voće s puno vode. Voće koje je dugo stajalo i voće s malo vode (banane npr) mi više ne odgovaraju. Dobro osjetim razliku između fair-trade banana i onih konvencionalnih. Fair-trade banane imaju u sebi više vode i bolji okus dok su konvencionalne guste, suhe i dehidriraju tijelo (u mom slučaju). Datulje, pa čak i one svježe mekane su mi prekoncentrirane, kao i svo ostalo suho voće pa ih ne jedem. Orašasti plodovi i sjemenke su mi preintenzivni ako nisu namočeni preko noći. Isto vrijedi i sa svu dehidriranu hranu koju sam gotovo potpuno izbacila. Smoothije ne pijem. Žvačem. Jedem monobroke od voća sa ili bez pratnje zelenja u obliku velike glavice salate, tušta, rukole, špinata, peršina ili nekog drugog zelenja. Navečer pojedem salatu ili špagete, iako moram priznati da mi ne odgovara svo povrće. I tako… ali meni je super. Jedva čekam smokve. One, uz malo zelenoga su savršena hrana. Od drugog voća neki prvi izbor bi mi bio lubenice, dinje, grožđe, maline, marelice, breskve, rajčica, krastavci, paprika. No kada dođu smokve, svakako imam oči samo za njih. Je li dosadno stalno „jesti jedno te isto“ ili jesti samo jedno voće? Ne, najbolje je na svijetu! Meni… Ne mogu i ne želim se prilagođavati našim zimama i nestašici idealne hrane. Idem trbuhom za voćem… negdje gdje je toplo, gdje ima sunca, gdje mogu stalno biti u kratkim hlačama, gdje se mogu verati po drveću i raditi šumu hrane. Svako tko krene s ovim životom svako malo dođe do neke prekretnice. No prije nego što krenem s ostalim prekretnicama, koje su fizičke promjene koje sam doživjela?
Nakon prespavane noći prvoga dana na svježem voću i povrću, jednog lijepog srpanjskog jutra, otvorim oči s nekom lakoćom, mljacnem nekoliko puta i ne osjetim „klasični“ jutarnji zadah koji, iako nikad nije bio jak pošto sam teeth-hygiene-Nazi i pošto sam jela dosta „čisto“, je svejedno postojao, te pomislim: „jebote, jel to moguće?!“ Ustanem se i osjetim onaj prekrasni pritisak u crijevima i pomislim: „uuuuuuuuuuu you must be joking, nemoguće?!“ i trk na wc; oh joy! Konstipacija? No more! Mislim da je bilo skoro dva tjedna prije sirovog eksperimenta kako nisam sjedila na wc-školjki s osmjehom na licu. Koje olakšanje! Digresija-progresija: danas većina ljudi ima problem s konstipacijom i lošom probavom, što zbog nezdrave hrane, što zbog stresa. U jednom od starijih postova pisala sam o svom problemu s probavom koji se ponovno pojavio nakon tri godine sirove hrane. To je bila prva prekretnica kada su nakupljene teške emocije rekle: „Oukej, vrijeme je da se nama pozabaviš i da počneš učiti iz situacija s kojima se suočavaš. Ako si počela čistiti tijelo, ima da zasučeš rukave i uroniš dublje. Pripremi Domestos mig, mig.“ A ja kuku-lele. Gadno je bilo. Jela sam savršeno, zrelo i vodeno voće no problem s probavom se iz fizičkog preselio u psihičko polje i ustrajao unatoč savršenoj prehrani. Tada ga je bilo još teže riješiti. No sad ide puno lakše jer si dopuštam učiti. Nekad i majmun spava pa je lakše. Vučemo hrpu sranja u koja smo glupavo povjerovali jer su nas tako učili stariji i „pametniji“ i dođe vrijeme da ih se preispita, odvoji od sebe i zapita tko smo mi zapravo? Sirova hrana vam pomaže na tom putu iz jednostavnog razloga jer oslobađa tijelo teškog rada u području probavljanja hrane, olakšava mu proces liječenja i daje vam više energije za rad na suptilnom. Dakako, to se događa SAMO ako vam ta prehrana dolazi prirodno. Ako ne, ostajete na mjestu. Možete čak i jesti sirovu hranu, imati relativno dobro fizičko zdravlje, ali ne napredovati u duhovnom aspektu. Nije ni to problem, sve dolazi samo od sebe kad ste spremni. Kraj digresije… mislim.
Vraćam se na ostale fizičke promjene koje sam doživjela te ću ih samo nabrojati jer mi se ne da o tome pisati, so boring: nestale virusne bradavice koje su bile all over the place (po rukama), nestale glavobolje, problemi sa srcem, mučnine, anksioznost, sve moguće probavne smetnje od gastritisa do zatvora, hormoni i štitnjača se reguliraše sami kao i tjelesna masa, celulit nestao (ne, ne ide preko noći i treba se kretati), krvarenje desni i kamenac na zubima nestali kao i misteriozni bolovi i probadanje koji su se pojavljivali na sasvim random mjestima. Mislim da ima još toga, ali mi sada ne pada na pamet. Naravno, dosta mojih „bolesti“ su bile psihološki uvjetovane, ali otkad sam na sirovom samo se ponovno pojavio problem s probavom jer mi je probava najslabija karika (svatko ima svoju) i jer jako reagira na emocionalni i psihički stres te se proces suočavanja sa sobom u ranim danima manifestirao kroz probleme s probavom. Ostalo mi se znalo polako vraćati kada bi jela nešto kuhano. Eto, malo jako potrebnih osobnih podataka o meni haha…
U svakom slučaju, na svemu sam zahvalna. Na svoj prošlosti i svim sranjima jer su me ona dovela do ovdje. Iz sadašnje perspektive i iskustva, čini mi se da je sljedeće stvari bitno znati kada krećete sa sirovom prehranom:
O duhovnim/psihičkim prekretnicama bit će riječi u budućnosti. Da biste se vratili sebi treba puno rada i sirova hrana vam može u tome pomoći, ali i odmoći. Ništa nije dobro ili loše, sve ovisi o kontekstu i kako vi to iskoristite.
Nakon prespavane noći prvoga dana na svježem voću i povrću, jednog lijepog srpanjskog jutra, otvorim oči s nekom lakoćom, mljacnem nekoliko puta i ne osjetim „klasični“ jutarnji zadah koji, iako nikad nije bio jak pošto sam teeth-hygiene-Nazi i pošto sam jela dosta „čisto“, je svejedno postojao, te pomislim: „jebote, jel to moguće?!“ Ustanem se i osjetim onaj prekrasni pritisak u crijevima i pomislim: „uuuuuuuuuuu you must be joking, nemoguće?!“ i trk na wc; oh joy! Konstipacija? No more! Mislim da je bilo skoro dva tjedna prije sirovog eksperimenta kako nisam sjedila na wc-školjki s osmjehom na licu. Koje olakšanje! Digresija-progresija: danas većina ljudi ima problem s konstipacijom i lošom probavom, što zbog nezdrave hrane, što zbog stresa. U jednom od starijih postova pisala sam o svom problemu s probavom koji se ponovno pojavio nakon tri godine sirove hrane. To je bila prva prekretnica kada su nakupljene teške emocije rekle: „Oukej, vrijeme je da se nama pozabaviš i da počneš učiti iz situacija s kojima se suočavaš. Ako si počela čistiti tijelo, ima da zasučeš rukave i uroniš dublje. Pripremi Domestos mig, mig.“ A ja kuku-lele. Gadno je bilo. Jela sam savršeno, zrelo i vodeno voće no problem s probavom se iz fizičkog preselio u psihičko polje i ustrajao unatoč savršenoj prehrani. Tada ga je bilo još teže riješiti. No sad ide puno lakše jer si dopuštam učiti. Nekad i majmun spava pa je lakše. Vučemo hrpu sranja u koja smo glupavo povjerovali jer su nas tako učili stariji i „pametniji“ i dođe vrijeme da ih se preispita, odvoji od sebe i zapita tko smo mi zapravo? Sirova hrana vam pomaže na tom putu iz jednostavnog razloga jer oslobađa tijelo teškog rada u području probavljanja hrane, olakšava mu proces liječenja i daje vam više energije za rad na suptilnom. Dakako, to se događa SAMO ako vam ta prehrana dolazi prirodno. Ako ne, ostajete na mjestu. Možete čak i jesti sirovu hranu, imati relativno dobro fizičko zdravlje, ali ne napredovati u duhovnom aspektu. Nije ni to problem, sve dolazi samo od sebe kad ste spremni. Kraj digresije… mislim.
Vraćam se na ostale fizičke promjene koje sam doživjela te ću ih samo nabrojati jer mi se ne da o tome pisati, so boring: nestale virusne bradavice koje su bile all over the place (po rukama), nestale glavobolje, problemi sa srcem, mučnine, anksioznost, sve moguće probavne smetnje od gastritisa do zatvora, hormoni i štitnjača se reguliraše sami kao i tjelesna masa, celulit nestao (ne, ne ide preko noći i treba se kretati), krvarenje desni i kamenac na zubima nestali kao i misteriozni bolovi i probadanje koji su se pojavljivali na sasvim random mjestima. Mislim da ima još toga, ali mi sada ne pada na pamet. Naravno, dosta mojih „bolesti“ su bile psihološki uvjetovane, ali otkad sam na sirovom samo se ponovno pojavio problem s probavom jer mi je probava najslabija karika (svatko ima svoju) i jer jako reagira na emocionalni i psihički stres te se proces suočavanja sa sobom u ranim danima manifestirao kroz probleme s probavom. Ostalo mi se znalo polako vraćati kada bi jela nešto kuhano. Eto, malo jako potrebnih osobnih podataka o meni haha…
U svakom slučaju, na svemu sam zahvalna. Na svoj prošlosti i svim sranjima jer su me ona dovela do ovdje. Iz sadašnje perspektive i iskustva, čini mi se da je sljedeće stvari bitno znati kada krećete sa sirovom prehranom:
- Ako vam ova prehrana dolazi prirodno, budite spremni mijenjati život u potpunosti. Nakon nekog vremena morat ćete otići iz grada, riješiti se materijalnih i nematerijalnih nakupina iz dosadašnjeg života od nepotrebnih stvari do emocija. Budite otvoreni prema svemu, zaboravite sve što mislite da znate. Zvuči jednostavno, ali u praksi nam se jako često čini nemoguće.
- Prave promijene dolaze prirodno i svojim tempom na koji ne možete utjecati kroz ego. To što bi vi htjeli da ide brže možete objesiti mačku o rep. Svemir doesn't give a crap. Vjerujte mi.
- Majmun će skakati (za one koji ne znaju, majmun je ego). Neizbježno je. Prihvatite to.
- Ponavljam, ništa ne ide silom. Ako forsirate stvarate kontraefekt. Odnosi se na sve.
- Sirova hrana nije cilj, ona je jedno od sredstava; i to samo jedno od. Ne jedno jedino.
- Ako vaše tijelo to ne traži, nije bitno biti na 100% sirovoj prehrani. Za mene je, ali to nije pravilo i za ostale. Ponovno, eksperimentirajte.
- Prava sirova hrana koja je dio prirodnog i produhovljenog života je jednostavna. Jednostavnost oslobađa. Dakle, prava sirova hrana oslobađa. Kada osjetite da vam postane teret zapitajte se zašto je to tako? Možete li to izdržati jer se ne nalazite u povoljnim okolnostima za ovaj način prehrane, ali vam je to prirodno pa morate izdržati, ili forsirate nešto što vam nije prirodno.
- Ako vam 100% sirova hrana nije u prirodi, to ne znači da ste manje vrijedni ili lošiji od onih kojima je. Bolji i lošiji ne postoje. Postojite samo vi i samo ja. Možemo se samo uspoređivati sami sa sobom, kakvi smo i zašto smo takvi bili prije i kakvi smo i zašto smo ovakvi sad. Ego uspoređuje. Ego ratuje. Ego ubija. Ego uzima; u se, na se i poda se. Ego je kreten. Ako ga ne obuzdamo.
- Ovisnost o hrani je danas sveopća pojava. Sirovi vegani nisu imuni na to i sirova hrana vas ne oslobađa ovisnosti. Osluhnite odakle ta ovisnost izvire, što hrana liječi? Ego je ovisan i povrijeđen. Zašto se on liječi sirovim pizzama, kolačima i ostalim replikama kuhane hrane? Rekla bih da je u jednostavnoj hrani spas, ali to je samo djelomično istina. Možete se prejesti i voća. Ego je prejedanje. Zašto to radimo? Svatko mora naći odgovor u sebi.
- Ego traži odobravanje drugih. Želi biti prihvaćen i slavljen, voli da mu se dive i voli se pokazivati. Ponosno se šetka sav napirlitan, a ako ne dobije željeno odobravanje pada u depresiju. Dvoličan je. Ako jedete sirovo niste bolji od drugih i nemate pravo govoriti ostalima da jedu smeće, životinjska trupla, kokošju menstruaciju i ostala sranja koja sirovi vegani i vegani govore. Kad to govorite to govori vaš ego koji misli da je bolji od drugih. Ne možete nikoga uvjeriti u nešto što njemu nema smisla. On to mora sam otkriti, pa makar to bilo pod cijenu života.
- Ne vjerujte u dogme pa ni one u sirovoj hrani. Sve što je sirovo nije zdravo. Sirova hrana nije čudotvorna. Da biste postigli ravnotežu u organizmu i umu, morate raditi na sebi. Eksperimentirajte. Generalni zakoni ako postoje, onda su jako općeniti i možete ih prilagoditi sebi. Postoji samo vaš individualni zakon. Ako meni nešto odgovara to ne znači da će i vama.
- Mislite svojom glavom, nemojte slijepo slijediti nikoga i nikakve smjerove unutar nekog načina prehrane.
- Ne dajte da vam prodaju maglu. Sve u životu mora imati praktičnu svrhu. Ako idete na radionice ili savjetovanja one moraju biti praktične. Ako se radi s namirnicama koje si ne možete priuštiti, ne isplati se davati novac za takvu radionicu. Kada idete na radionicu ili savjetovanje idite kod onoga s iskustvom. Puno ljudi se sada bavi sirovom hranom, a ne žive tako i nemaju dovoljno iskustva. Budite zdravo kritični i točno znajte što želite od radionice. S druge strane, imajte na umu da živimo u svijetu u kojem većina nas treba novac da bi preživjela. Ako se netko bavi zdravljem i sirovom hranom, radi to dobro i pošten je nije u redu osuđivati činjenicu da on naplaćuje svoje usluge. I vi za svoj posao dobivate novac te ne možete očekivati od drugih da vam sve daju besplatno. Vi ste odgovorni za to kome plaćate i koga podržavate. Isto se odnosi na to hoćete li kupovati organsku, domaću hranu od naših proizvođača ili u konvencionalno uzgojenu ili uvoznu hranu.
- Razmatrajte stvari i situacije unutar konteksta. Ništa nije savršeno. 80-10-10 nije program prilagođen našem podneblju već tropima. Zapamtite to. Mango iz supermarketa nije isto što i mango tek ubran s drveta.
- Jedite ZRELO voće!
- Jedite puno zelenja.
- Jedite hranu koja sadrži što više vode u sebi.
- Kako god se hranili, uvijek možete jedan obrok zamijeniti velikom salatom… Koju nećete okupati u ulju. Ako morate stavljati ulje, nemojte staviti više od 1 žlice nekog hladno prešanog ulja.
- Uživajte u hrani, ali zapamtite da postoje puno veće stvari od fizičkog užitka jedenja hrane.
- Kretanje je bitno! Što više to bolje!
O duhovnim/psihičkim prekretnicama bit će riječi u budućnosti. Da biste se vratili sebi treba puno rada i sirova hrana vam može u tome pomoći, ali i odmoći. Ništa nije dobro ili loše, sve ovisi o kontekstu i kako vi to iskoristite.
Blogpost 22.9.2014. "Sirovo do 4" iliti RAW TILL 4
(...) E sad… zašto ja ovo pišem? Mislim da je super taj „program“ „Raw till 4“ koji ustvari nije ništa drugo nego ono što puno ljudi i prakticira i savjetuje, a to je puno sirove hrane i jedan kuhani obrok u danu, samo što je tome Freelee dala ime i odredila da baš večera bude kuhana. Dakle „Raw till 4“ iliti po naški „Sirovo do 4“ je vrsta prehrane koja se bazira na sirovom voću i povrću koje jedete do 4 popodne, a poslije jedete kuhanu vegansku hranu. To je najjednostavnija definicija. I ona je odlična. Jedino što bih ja dodala, isto kao i Freelee je da bude niskomasno i po mogućnosti bez ili sa što manje soli. Evo ti definicije pa ti izvoli. Dakle Freelee kaže ovako: „sirovo voće (da…većinom voće) do 4 i kasnije kuhani ugljikohidrati. Carbs Carbs Carbs… samo jedite hrpu ugljikohidrata jer vas oni ne debljaju, masti debljaju i jedite ih jako malo ili nemojte uopće. Nemojte jesti sol, ona je zla, zadržava vodu i izgledat ćete debelo. Jedite jednostavno i vegansko. Kokosov šećer je ok, ja ga lopatom stavljam u smoothie. Svaki dan pijem smoothie za doručak, a bogami znam i za ručak…“
Prekrasno! Noooo, prije nego prstić poleti na njen jutub čenl (nadam se da vam ne smeta moje sprdanje s Engleskim haha, život je tu da se sprdamo) i zapiše jelovnik za sutra, primirite ga, stavite na scroll i čitajte dalje mudre riječi FiggyPiggy hahahhahaha…
Dakle, nakon malo ekstra sprdanja jer to mogu, ajmo (tj. ja) se sabrati i racionalno pogledati što možemo iščitati iz svega ovoga.
Prvo, kako Freelee jede? Nekoć dok je bila sirovi vegan brutalno je žderala banane i datulje. Danas kad je Freelee „Raw till 4“ brutalno ždere banane i datulje…dakle to je ostalo isto. No, nekoć je jela prilično raznoliko, bilo je tu svakakvog voća i povrća…što sad i ne mogu reći. Ok, zima je u Australiji pa kaže nema puno toga za jesti…sve je to jasno. Ali ženo. Ako ja ovdje u Hrvatskoj u zimi jedem kaki, šipak, kivi, mušmule, trnjinu, oskoruše, kruške, jabuke, mandarine, naranče, grejp, banane, ananas (nekad), klementine, jagode i maline koje sam (ili moja draga majka, puse mamo moja!) smrznula preko ljeta i još neko kul voće ako uleti, kako ti u Australiji ne možeš naći ništa drugo osim banana i datulja, i poneke jabuke za jesti? Kakoooo?! Povrće? Pa brate mili, nije da je sad neka fešta, ali ovdje jedemo mrkvu, ciklu, brokulu, cvjetaču, repe, batat, sve moguće zelenje (raštiku, kelj, kupus, matovilac, rukolu, endiviju, radič i ostalo zeleno), bundeve i tikve šta ti ja znam, kako onda u Australiji imate samo krumpir? Pogotovo ako uzimamo u obzir kuhane stvari, pa zimi ima toga što se može/mora kuhati koliko ti srce želi!
Prekrasno! Noooo, prije nego prstić poleti na njen jutub čenl (nadam se da vam ne smeta moje sprdanje s Engleskim haha, život je tu da se sprdamo) i zapiše jelovnik za sutra, primirite ga, stavite na scroll i čitajte dalje mudre riječi FiggyPiggy hahahhahaha…
Dakle, nakon malo ekstra sprdanja jer to mogu, ajmo (tj. ja) se sabrati i racionalno pogledati što možemo iščitati iz svega ovoga.
Prvo, kako Freelee jede? Nekoć dok je bila sirovi vegan brutalno je žderala banane i datulje. Danas kad je Freelee „Raw till 4“ brutalno ždere banane i datulje…dakle to je ostalo isto. No, nekoć je jela prilično raznoliko, bilo je tu svakakvog voća i povrća…što sad i ne mogu reći. Ok, zima je u Australiji pa kaže nema puno toga za jesti…sve je to jasno. Ali ženo. Ako ja ovdje u Hrvatskoj u zimi jedem kaki, šipak, kivi, mušmule, trnjinu, oskoruše, kruške, jabuke, mandarine, naranče, grejp, banane, ananas (nekad), klementine, jagode i maline koje sam (ili moja draga majka, puse mamo moja!) smrznula preko ljeta i još neko kul voće ako uleti, kako ti u Australiji ne možeš naći ništa drugo osim banana i datulja, i poneke jabuke za jesti? Kakoooo?! Povrće? Pa brate mili, nije da je sad neka fešta, ali ovdje jedemo mrkvu, ciklu, brokulu, cvjetaču, repe, batat, sve moguće zelenje (raštiku, kelj, kupus, matovilac, rukolu, endiviju, radič i ostalo zeleno), bundeve i tikve šta ti ja znam, kako onda u Australiji imate samo krumpir? Pogotovo ako uzimamo u obzir kuhane stvari, pa zimi ima toga što se može/mora kuhati koliko ti srce želi!
Što želim reći? Dobro ako je ona izabrala 3 namirnice (imajte na umu da malo karikiram) na kojima želi živjeti, ali kada se promovira neka prehrana široj publici potrebno je napomenuti da zbog okolnosti (kao u njenom slučaju…) ne možemo jesti jako raznoliko, ali bismo se trebali truditi jesti što raznovrsniju hranu općenito. No Freelee upravo naglašava to da jede gotovo svaki dan isto; banane, datulje i krumpir. Možemo li živjeti na te tri namirnice? Možda ona može, ali ja ne bih hvala. Čak i ako je takva situacija samo zimi (iako ona i po ljeti jede banane sve u šesnaest) treba dati do znanja ljudima da se tu ne radi samo o bananama i datuljama… woman! Nemojte sad misliti da ona doslovno jede samo te tri namirnice, ima tu i povrtnih variva i juha na čemu joj dajem jedan veliki pljesak jeeeej, no to nije tako često.
Kako izgleda njen dan što se tiče hrane? Pa… zroka smoothie od 10 banana ili 20-30 datulja uz 2-3 lopate kokosovog šećera. To napravi i za ručak. (Žvači ženo! Žvači!) Ili pojede neko suho voće, ili voćni sok (no, you don't do that!). Za večeru zdrobi oko 2kg krumpira i možda koji list salate, if you're lucky. Ili ode u neki tajlandski/kineski restoran i pojede pola restorana ako je vegansko. I još tri kamiona riže kao prilog. Poanta: žderanje kao da ti je zadnji dan života hahhaha. I tako svaki dan. Nekad joj slučajno uleti koja jabuka u usta…Ako ste se tek nedavno uključili na njezin čenl, bolje pogledajte stare video uratke, puno su bolji što se tiče dnevnog jelovnika. Baš "kiksa" u zadnje vrijeme...
E sad, što tu valja i ne valja?
Možda njoj valja, ali vjerojatno nekolicini drugih ljudi to neće valjati. Ako ona može stuffat face bananama i datuljama, neki drugi ne mogu. Zašto? Pa, udebljat će se od toliko hrane. Banane i datulje su kalorične i teške. Kad sam ja jela više datulja jednu zimu, da vidite kako sam dobila kilicu-dvije. A inače nisam osoba koja se lako deblja… Ono što se meni čini krivo je da Freelee ne govori o opcijama. Ne govori o drugom voću nego samo o bananama. Ma daj se lupi tom bananom, kao da je ona jedino voće koje imamo. Svi znate moj stav prema bananama, tako da ne moram ništa pisati. Banane su ok ako nemamo lokalnog, svježeg voća i ako su fair trade i organske. Točka. Ostalo svakome na savjest.
Još jedna stvar je da ona zaista jede puno. Ok je jesti dok nismo siti, nekad se i prejedemo, normalna stvar, imamo pa jedemo… nikad u povijesti ljudi nisu toliko jeli čini mi se. Kad ne budemo imali, nećemo jesti hahahaha, ali ona ga baš roka. Ako joj odgovara, super, ali treba ostaviti prostora za ljude koji jednostavno ne trebaju toliko hrane. Zašto bi nepotrebno opterećivali tijelo, ako ne moramo? Eto i ja sam svoj želudac upravo prepunila haha jer sam dobila kašetu domaćih neprskanih jabuka, svakakvih sorti pa sam morala sve probati, naravno hahahaha. Krme. Dogodi se, ali bolje da ne svaki dan. Jedemo onoliko koliko nam je potrebno. Nema veće filozofije od toga.
Također, ono što sam primijetila kod nje je da jede jako puno škrobastih i teških namirnica, a ništa zelenja. Zelenje je važno! ZELENJEEEEE!!! Kada njega jedete nećete se prejesti. Kada ga jedete s voćem, usporava i regulira distribuciju šećera u krvi. Osigurava vam potrebne minerale i vodu. Pa bolje pojesti 0,5kg krumpira i veliku salatu nego 2 kg krumpira i 2 lista salate… isprobano. Hrana treba biti bogata vodom. Gdje je kuhanom ili pečenom krumpiru voda? I to dvije kile brate mili… Što još? Kokosov šećer? Pa šta će ti to pobogu? Kaže banane nisu dovoljno slatke? Kak to misliš? Još su navodno i organske (iako nisam provjeravala, ali uzmimo da jesu…onda bi bilo bolje da u svakom videu to naglasi. Ovako samo ohrabruje ljude da kupuju banane, a industrija banana je jedna od najkriminalnijih na ovom planetu… znam, čekate još onaj drugi dio serije, znam… ko čeka dočeka što bi se reklo… i za to treba vremena da se napiše i prouči, a svi ga imamo nekako malo… bit će…). Ne treba nam kokosov šećer niti bilo kakav rafinirani šećer… ili smoothie od kokosovog šećera i datulja. Pa srčani ću dobit…
E sad, nakon što sam bila zločesto đubre pa iskritizirala, što je tu dobro?
Dobro je što Freelee promiče veganstvo i jednostavnost u prehrani, vegansku etiku, second hand odjeću i uživanje u prirodi. Super i respect. Ali mogla bi puno više…
Zašto je ideja „Raw till 4“ super? Sam njezin program je takav kakav je, no ideja da se jede puno svježeg, zrelog i lokalnog voća i povrća uz jedan kuhani obrok dnevno je najbolja opcija koju možete dobiti uzimajući u obzir okolnosti.
Kakve okolnosti? Pa te da živimo u gradovima, u nepovoljnim klimama za potpuno sirovu prehranu da bismo ju prakticirali ispravno i da oko nas (barem zasad, ali bit će kad postanem PRECJEDNIK SVIJETA!) ne rastu šume hrane. Možda će neki reći da nisam fer jer jedem 100% sirovo, a ostalima govorim da nije potrebno da to rade, no ja sam našla kakva prehrana meni odgovara i spremna sam se i pomučiti zbog nje. A kad ste u gradu stvarno se trebate pomučiti i oprostiti se s puno novaca i vremena da biste si nabavili kvalitetnu hranu. To nije za svakoga i netko jednostavno nema vremena, novaca i strpljenja za te stvari. Neki će onda kupovati nezrelo i staro voće u supermarketima, ili jesti samo banane. Pa radije ću vam onda reći da pojedete neke fine krpice s kupusom, povrtno varivo, juhu od buče ili čak palačinke s pekmezom (bezglutenske, veganske s domaćim pekmezom bez puno šećera hahaha) nego gore navedenu žalost. Nije sirova prehrana laka i treba puno strpljenja i žrtve. To je tak u neidealnom svijetu. Zato imate privilegiju da jedete svo sezonsko, fino voće ujutro. Kasnije ako želite isto tako, ili za ručak pojedete neku sirovu salatu. Ili neko kuhano jelo, može i tako, možda još bolje. Za večeru onda neko sirovo povrtno jelo ili jednostavnu salatu. Pa gdje možete bolje uživati nego u ovakvoj prehrani?! Garantiram vam da ćete biti zdravi i osjetiti promjenu na bolje. Ako uzmete u obzir da se nećete opterećivati time je li nešto sirovo, što ćete sutra jesti, koliko kalorija morate unijeti, imati želju za kuhanom hranom, a zabranjivati si ju, ovo je savršena prehrana u nesavršenim uvjetima.
Kad već vičem na Freelee kakav joj je to jelovnik, onda bi bilo u redu da sastavim jelovnik koji mi se čini ispravim…
E pa ovako…pišem vam dvije verzije koje mi padaju na pamet as we go…
Verzija 1 Prvi obrok: voćni gulaš (imate recept na blogu, bit će i u kuharici) koji je jednostavno neki smoothie i narezano zelenje ili neko voće unutra. Tako da žvačete… ;) Drugi obrok: svježe sezonsko voće Treći obrok: velika salata sa manjim udjelom kuhanog povrća, većim sirovog
Verzija 2 Prvi obrok: svježe sezonsko voće Drugi obrok: sezonsko povrće kuhano na pari (brokula, mahune, cvjetača, bundeva, krumpir, grašak, što god želite) ili povrtna juha sa sirovim kruhom (ako vam fali kruh) ili kuhanom rižom, prosom, heljdom i sl. (bezglutenskom opcijom) Treći obrok: sirova salata od povrća s preljevom i sirovi krekeri (ako su vam potrebni) ili neko drugo sirovo jelo, špageti ili slično
I eto, pada mi sad na pamet milijun opcija, ali ne da mi se pisati jer sam već nadrobila svega hahaha. Zaista tu možete biti kreativni i uživati u hrani i životu.
Na kraju nagradno pitanje: što je bolje 100% sirovo ili jedan kuhani obrok u danu, a ostalo sirovo? Teoretski: sirovo Praktično: jedan kuhani obrok u danu, a ostalo sirovo Mudrost dana: svaka ideologija je u teoriji krasna, no u praksi obavezno dođe do devijacija i onda bude sranja ;) Zašto? Jer smo svijet učinili nepovoljnim za život kakav bismo trebali živjeti. Što ćemo napraviti? Prilagodit ćemo se koliko možemo, svijet sebi i sebe svijetu i usput raditi na tome da ga ponovno učinimo savršenim mjestom za život.
Kako izgleda njen dan što se tiče hrane? Pa… zroka smoothie od 10 banana ili 20-30 datulja uz 2-3 lopate kokosovog šećera. To napravi i za ručak. (Žvači ženo! Žvači!) Ili pojede neko suho voće, ili voćni sok (no, you don't do that!). Za večeru zdrobi oko 2kg krumpira i možda koji list salate, if you're lucky. Ili ode u neki tajlandski/kineski restoran i pojede pola restorana ako je vegansko. I još tri kamiona riže kao prilog. Poanta: žderanje kao da ti je zadnji dan života hahhaha. I tako svaki dan. Nekad joj slučajno uleti koja jabuka u usta…Ako ste se tek nedavno uključili na njezin čenl, bolje pogledajte stare video uratke, puno su bolji što se tiče dnevnog jelovnika. Baš "kiksa" u zadnje vrijeme...
E sad, što tu valja i ne valja?
Možda njoj valja, ali vjerojatno nekolicini drugih ljudi to neće valjati. Ako ona može stuffat face bananama i datuljama, neki drugi ne mogu. Zašto? Pa, udebljat će se od toliko hrane. Banane i datulje su kalorične i teške. Kad sam ja jela više datulja jednu zimu, da vidite kako sam dobila kilicu-dvije. A inače nisam osoba koja se lako deblja… Ono što se meni čini krivo je da Freelee ne govori o opcijama. Ne govori o drugom voću nego samo o bananama. Ma daj se lupi tom bananom, kao da je ona jedino voće koje imamo. Svi znate moj stav prema bananama, tako da ne moram ništa pisati. Banane su ok ako nemamo lokalnog, svježeg voća i ako su fair trade i organske. Točka. Ostalo svakome na savjest.
Još jedna stvar je da ona zaista jede puno. Ok je jesti dok nismo siti, nekad se i prejedemo, normalna stvar, imamo pa jedemo… nikad u povijesti ljudi nisu toliko jeli čini mi se. Kad ne budemo imali, nećemo jesti hahahaha, ali ona ga baš roka. Ako joj odgovara, super, ali treba ostaviti prostora za ljude koji jednostavno ne trebaju toliko hrane. Zašto bi nepotrebno opterećivali tijelo, ako ne moramo? Eto i ja sam svoj želudac upravo prepunila haha jer sam dobila kašetu domaćih neprskanih jabuka, svakakvih sorti pa sam morala sve probati, naravno hahahaha. Krme. Dogodi se, ali bolje da ne svaki dan. Jedemo onoliko koliko nam je potrebno. Nema veće filozofije od toga.
Također, ono što sam primijetila kod nje je da jede jako puno škrobastih i teških namirnica, a ništa zelenja. Zelenje je važno! ZELENJEEEEE!!! Kada njega jedete nećete se prejesti. Kada ga jedete s voćem, usporava i regulira distribuciju šećera u krvi. Osigurava vam potrebne minerale i vodu. Pa bolje pojesti 0,5kg krumpira i veliku salatu nego 2 kg krumpira i 2 lista salate… isprobano. Hrana treba biti bogata vodom. Gdje je kuhanom ili pečenom krumpiru voda? I to dvije kile brate mili… Što još? Kokosov šećer? Pa šta će ti to pobogu? Kaže banane nisu dovoljno slatke? Kak to misliš? Još su navodno i organske (iako nisam provjeravala, ali uzmimo da jesu…onda bi bilo bolje da u svakom videu to naglasi. Ovako samo ohrabruje ljude da kupuju banane, a industrija banana je jedna od najkriminalnijih na ovom planetu… znam, čekate još onaj drugi dio serije, znam… ko čeka dočeka što bi se reklo… i za to treba vremena da se napiše i prouči, a svi ga imamo nekako malo… bit će…). Ne treba nam kokosov šećer niti bilo kakav rafinirani šećer… ili smoothie od kokosovog šećera i datulja. Pa srčani ću dobit…
E sad, nakon što sam bila zločesto đubre pa iskritizirala, što je tu dobro?
Dobro je što Freelee promiče veganstvo i jednostavnost u prehrani, vegansku etiku, second hand odjeću i uživanje u prirodi. Super i respect. Ali mogla bi puno više…
Zašto je ideja „Raw till 4“ super? Sam njezin program je takav kakav je, no ideja da se jede puno svježeg, zrelog i lokalnog voća i povrća uz jedan kuhani obrok dnevno je najbolja opcija koju možete dobiti uzimajući u obzir okolnosti.
Kakve okolnosti? Pa te da živimo u gradovima, u nepovoljnim klimama za potpuno sirovu prehranu da bismo ju prakticirali ispravno i da oko nas (barem zasad, ali bit će kad postanem PRECJEDNIK SVIJETA!) ne rastu šume hrane. Možda će neki reći da nisam fer jer jedem 100% sirovo, a ostalima govorim da nije potrebno da to rade, no ja sam našla kakva prehrana meni odgovara i spremna sam se i pomučiti zbog nje. A kad ste u gradu stvarno se trebate pomučiti i oprostiti se s puno novaca i vremena da biste si nabavili kvalitetnu hranu. To nije za svakoga i netko jednostavno nema vremena, novaca i strpljenja za te stvari. Neki će onda kupovati nezrelo i staro voće u supermarketima, ili jesti samo banane. Pa radije ću vam onda reći da pojedete neke fine krpice s kupusom, povrtno varivo, juhu od buče ili čak palačinke s pekmezom (bezglutenske, veganske s domaćim pekmezom bez puno šećera hahaha) nego gore navedenu žalost. Nije sirova prehrana laka i treba puno strpljenja i žrtve. To je tak u neidealnom svijetu. Zato imate privilegiju da jedete svo sezonsko, fino voće ujutro. Kasnije ako želite isto tako, ili za ručak pojedete neku sirovu salatu. Ili neko kuhano jelo, može i tako, možda još bolje. Za večeru onda neko sirovo povrtno jelo ili jednostavnu salatu. Pa gdje možete bolje uživati nego u ovakvoj prehrani?! Garantiram vam da ćete biti zdravi i osjetiti promjenu na bolje. Ako uzmete u obzir da se nećete opterećivati time je li nešto sirovo, što ćete sutra jesti, koliko kalorija morate unijeti, imati želju za kuhanom hranom, a zabranjivati si ju, ovo je savršena prehrana u nesavršenim uvjetima.
Kad već vičem na Freelee kakav joj je to jelovnik, onda bi bilo u redu da sastavim jelovnik koji mi se čini ispravim…
E pa ovako…pišem vam dvije verzije koje mi padaju na pamet as we go…
Verzija 1 Prvi obrok: voćni gulaš (imate recept na blogu, bit će i u kuharici) koji je jednostavno neki smoothie i narezano zelenje ili neko voće unutra. Tako da žvačete… ;) Drugi obrok: svježe sezonsko voće Treći obrok: velika salata sa manjim udjelom kuhanog povrća, većim sirovog
Verzija 2 Prvi obrok: svježe sezonsko voće Drugi obrok: sezonsko povrće kuhano na pari (brokula, mahune, cvjetača, bundeva, krumpir, grašak, što god želite) ili povrtna juha sa sirovim kruhom (ako vam fali kruh) ili kuhanom rižom, prosom, heljdom i sl. (bezglutenskom opcijom) Treći obrok: sirova salata od povrća s preljevom i sirovi krekeri (ako su vam potrebni) ili neko drugo sirovo jelo, špageti ili slično
I eto, pada mi sad na pamet milijun opcija, ali ne da mi se pisati jer sam već nadrobila svega hahaha. Zaista tu možete biti kreativni i uživati u hrani i životu.
Na kraju nagradno pitanje: što je bolje 100% sirovo ili jedan kuhani obrok u danu, a ostalo sirovo? Teoretski: sirovo Praktično: jedan kuhani obrok u danu, a ostalo sirovo Mudrost dana: svaka ideologija je u teoriji krasna, no u praksi obavezno dođe do devijacija i onda bude sranja ;) Zašto? Jer smo svijet učinili nepovoljnim za život kakav bismo trebali živjeti. Što ćemo napraviti? Prilagodit ćemo se koliko možemo, svijet sebi i sebe svijetu i usput raditi na tome da ga ponovno učinimo savršenim mjestom za život.
Blogpost 5.4.2014. Kako prijeći na zdraviju prehranu?
Kako prijeći na sirovu prehranu kada u isto vrijeme morate spremati kuhanu hranu obitelji i biti okruženi kuhanom hranom?
Mnogi od vas se susreću sa ovim problemom, i moram priznati da imam sreće što ne živim s obitelji i nisam okružena kuhanom hranom pa imam cijeli hladnjak za sebe i to samo s odabranim namirnicama. Iskreno, prošlo je dosta vremena otkako sam na sirovom tako da mi ne pada na pamet jesti kuhanu hranu ili neke grickalice i to sve mi zaista ne predstavlja potencijalnu hranu, no kada tek počinjete i trebate raskrstiti sa starim navikama, a krpice s kupusom (jedno od mojih najdražih kuhanih jela)onako milo gledaju u vas, glavica salate ili naranča se ne čine kao najukusnija opcija. Moja draga majka se također susreće s tim problemom i ovih dana je sva sretna što dolazim doma na tjedan dana kada ću ja biti zadužena za njezin polu-sirovi meni (Bok mamo, nadam se da ovo čitaš! Puse puse!). Ona se i sama osjeća puno bolje na sirovoj ili visoko sirovoj prehrani, no mora kuhati za oca koji tendira prema visoko-mesnoj i masnoj prehrani (što mu nije najsretniji izbor, ali nekad neke stvari jednostavno treba pustiti) i buraza (koji je otvoren za opcije, što nije loše, ali mu je draži pohani sir nego cvjetača na pari) i u svemu tome nema vremena pripremati posebnu hranu za sebe. Dakako, ja mislim da se sve može kad se hoće i da se obroci mogu dobro skombinirati tako da svi dobiju benefite visoko-sirove prehrane. Sljedećih tjedan dana ću bilježiti recepte i jela koja ću spremati kod kuće za mamu, ali i za ostatak obitelji. Pokušat ću uklopiti zdravu hranu u svakodnevni meni i natjerati oca koji tvrdi da ima probavne smetnje od „tog našeg zelenja“ da uz svoj komad mesine pojede i neku salatu ili sirovo jelo. Bili živi pa vidjeli… Nadam se da ću vam tako uspjeti konkretnije odgovoriti na vaše pitanje. No prije same prakse, idemo na teoriju: Kod prelaska na sirovu prehranu morate imati na umu da vi s time mijenjate svoj cjelokupni životni stil. Prije svega odlučite što ustvari želite i shvatite da nije potrebno prijeći na 100% sirovo. Sirova hrana nije sve u vašem životu i nije magični odgovor za vaše probleme. Kako i zašto pitate se?
Iako mnogi govore da vam sirova hrana osigurava duhovni napredak, sreću, slobodu, šta god, moram vas razočarati jer to nije istina. Sve one priče kako je ta hrana ima višu energetsku frekvenciju vjerojatno stoje, ali neće vas hrana učiniti boljom osobom ili popraviti vaše emocionalno stanje. Ona vam može dati više energije da se suočite sami sa sobom i sa svijetom jer ipak, sirove namirnice trebaju manje energije za probavu, ali to je sve. Neće vas banana čudotvorno izliječiti. Tko kaže suprotno, laže i prodaje vam spiku. Kad smo već iskreni, kad god čujem izraz „živa hrana“ padne mi mrak na oči. Je, ok, sve je to lijepo i krasno, ali nemojmo mistificirati stvari. To je jednostavno hrana kakvu bismo trebali jesti i ako mačke ne rade kult od prehrane sirovim miševima, molim vas, nemojmo ni mi od sirove hrane, pa hajdemo pokušati demistificirati stvari, korak po korak.
Hrana vas neće izliječiti.
Moooolim? Pa sirova hrana je lijek, šta ne? Jel nije Hipokrat rekao "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana"? Prva stvar, i Crkva je tvrdila da se Sunce vrti oko Zemlje i da su neovisne i samosvjesne žene vještice pa nije tako. Druga stvar, jednu rečenicu možete interpretirati na sto načina. Poanta: ne liječi nas hrana nego ona dopušta ili onemogućava tijelu da se samo izliječi. Tijelo se samo regenerira i liječi. Sirova hrana zahtjeva manje energije za probavljanje pa tijelo ima više energije za samoregeneraciju. To je cijela filozofija. Kuhana hrana, prerađena hrana, meso, mlijeko i mliječni proizvodi trebaju puno energije za razgradnju i probavljanje, a i slabiji su u nutrijentima od sirovog voća i povrća. Kako se ljudi liječe postom? Upravo tako što daju tijelu priliku da se pozabavi sobom i da se izliječi. Ne trebaju nam lijekovi i čudotvorni napitci, živa i ljekovita hrana već samo trebamo prestati sabotirati svoje tijelo u pokušaju izlječenja. San, odmor, post ili lagana prehrana u obliku voća punog vode su ključni faktori ako želite surađivati sa vlastitim tijelom. Naša tijela i njihova energija, kako i energija misli i energija koju primamo iz okoline i svemira su ono mistično i prekrasno, hrana je samo mali dio svega toga. Znate one zdrave i sretne stogodišnjake koji nisu jeli 100% sirovo? Znate one koji su pušili i pili po čašu rakijice svaki dan pa doživjeli preko 100? Prije nego počnete vikati da možda imaju otporniji organizam ili da im još sve to nije došlo na naplatu, ili da su oni iznimke, razmislite malo o tome kakav su život vodili. Stres? Sreća? Hedonizam? Obitelj? Duhovnost? Veza s prirodom i okolišem? Koji su to faktori koji nam mogu poboljšati ili pogoršati kvalitetu života? Sirova hrana nije jedini odgovor.
Sirova hrana nije instant rješenje
Još jedno razočaranje. Ako prelazite na sirovu prehranu da biste smršavili onda imajte na umu da je to samo jedna vrsta dijete i da nećete dobiti sve dobrobiti koje prelazak na sirovu prehranu može potaknuti imajući na umu cjelokupnu promjenu u stilu života. Kao što sam rekla u jednom od prijašnjih postova, potrebno je razlikovati sirovu prehranu kao stil života od sirove prehrane kao prehrane u užem smislu. Iako me definiranje života u skladu s našim fizičkim i psihičkim karakteristikama kao „sirove prehrane“ uopće ne veseli jer se opet stavlja naglasak na prehranu, nadam se da shvaćate na što sam ciljala u prethodnoj rečenici. Tijelo se ne može izliječiti u roku od nekoliko mjeseci i put prema fizičkom izlječenju na sirovom traje doslovno godinama. Naravno da neke sitnice možete izliječiti, ali neke stvari koje su se godinama razvijale trebaju godine da nestanu. Strpljenje je ključ.
Odredite cilj
Ako ste odlučili unijeti neke promjene u svoj život, potrebno je jasno odrediti što želite od tih promjena i koliko ste se spremni posvetiti tom procesu. Čim realizirate neke zdrave odluke, vidjet ćete promjenu na bolje. Kada isključite industrijske i rafinirane proizvode iz svoje prehrane već ćete osjetiti veliko poboljšanje. Neka vam to bude prvi korak, nemojte trčati pred rudo. Polako. Isključite žitarice i gluten, isključite mlijeko i mliječne proizvode… povećajte količinu biljnih namirnica u prehrani, povećajte postotak sirovih jela... malo po malo i stići ćete do cilja. Cilj ne treba biti strogo utvrđen, on se uvijek mijenja kako napredujete na svom putu. Umjesto da si odredite da želite biti 100% sirovi bez promišljanja što to sve uključuje, odlučite učiniti svoj život sretnijim i ugodnijim. Odlučite se hraniti zdravije i razjasnite si zašto to želite. Najvažnije je da znate zašto. Kada budete znali zašto i kada to bude pravi razlog, onda ćete moći realizirati tu odluku. Nije lako prijeći na 100% sirovu prehranu, barem ne u ovom društvu i u ovoj klimi. Tu trebate biti čvrsti i ustrajni, ali nikako se ne trebate prisiljavati. Dok god vas sirova hrana veseli, ustrajte. Ako vam postane teret, imajte na umu da kuhana, jednostavna biljna hrana isto tako pruža mnoge koristi. Kuhana hrana vas neće ubiti. Ljudska evolucija je određena vatrom i ako smo uspjeli doći do ovdje sa kuhanom hranom (nećemo uzimati u obzir usputne degeneracije u obliku industrije itd), onda valjda kuhanje nije najgora stvar koju možemo napraviti. Znam, sve te priče o formiranju toksičnih spojeva tijekom kuhanja, o tome da tijelo stvara više bijelih krvnih zrnaca i aktivira obrambene mehanizme kada jedemo kuhano, zaista zvuče malo zastrašujuće, ali sjetite se toga kako djeluje placebo… Sve je u vašoj glavi. Ako mislite da će vas kuhana hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ako mislite da će vas sirova hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ne podcjenjujte moć uma jer ona je puno jača od moći sirove/kuhane hrane. Prelazak na 100% sirovu hranu uključuje zaokret prema prirodi, organskim namirnicama, organskoj kozmetici (ili isključivanju kozmetike) i sredstvima za čišćenje, odmak od svega konvencionalnog, preispitivanje vlastitog života i postupaka, preispitivanje svih tradicija, uvjerenja, svega „normalnog“ i uvriježenog... to znači potpuno redefiniranje vlastitog bića i o tome govorim kao kažem „sirova prehrana kao način/stil života“. Da vam pravo kažem, gledajući tu sintagmu i razmišljajući o njoj, odlučila sam ju prestati koristiti jer ne odražava bit tog drugačijeg života. Nisam još smislila nešto prikladnije… možda prirodan život (No što je to prirodno? Jesu li i gradovi i industrija prirodni jer su potekli iz našeg uma i djelovanja koje je isto prirodno jer je ljudsko?)… Život u skladu s našim bićem? Ne znam… kako god bilo, sirova hrana može biti dio tog života i mnoge ljude potakne da krenu na put prema „prirodnom“ životu, ali ona NIJE uvjet. Znate kako mnogi sirovaši govore da sirova hrana donosi mir i suosjećanje, rađa poštovanje prema drugim živim bićima itd itd… e sad, dragi moji, bez uvrede, i bit ću pristojna pa ću suzdržano reći da to nije ni blizu istine. Recite vi šta hoćete, ali vidjela sam previše sirovaša koji jedno pričaju, a drugo rade i nisu duhovno ništa razvijeniji od svog blendera ;) Meni je to dovoljan dokaz da je sirova hrana samo hrana. Da su svi tako brižni, tolerantni i puni ljubavi ne bi postojalo tisuću raskola i svađa u pokretu sirove prehrane. A koliko sam shvatila više su si svi konkurencija i neprijatelji nego prijatelji, partneri i ljudi koji zaista pokušavaju unijeti pozitivne promijene u svijet. Ne želim nikoga vrijeđati ili prozivati, ali tu činjenicu ne možete pobiti pa da se postavite na glavu. Ovo vam govorim ne da bi blatila sirove gurue, učitelje ili koga god, već da vam dokažem da vas sirova hrana neće učiniti boljom osobom ili uvjetovati vaš duhovni rast. No, da se vratimo cilju… odredite zašto želite prijeći na sirovo, uzmite u obzir okolnosti u kojima se nalazite i mogućnosti kojima raspolažete. Ja sam sigurna da možete biti savršeno zdravi na uravnoteženoj biljnoj prehrani sa visokim postotkom sirovih namirnica i da možete biti savršeno bolesni na 100% sirovoj hrani, pa si vi odlučite.
Zadržite unutrašnji mir
Kada ste donijeli odluku, npr da želite poboljšati kvalitetu života tako da uvedete više sirove hrane u svoju svakodnevnu prehranu, otpustite sav fanatizam i sve dogme, otpustite sva rigidna pravila i forsiranje i raščistite sa sobom zašto više nećete jesti onu finu Milka čokoladu ili čips. Ako tu niste sigurni i jasni u tome, onda sve pada u vodu. Stavite na papir pozitivne i negativne učinke tog čipsa ili čokolade i iznenadit ćete se, ako odete dovoljno u dubinu, kako vam ta čokolada više neće izgledati tako privlačno. Razmotrite sve sastojke u toj „hrani“, pogledajte koliko čudnih kemijskih spojeva tu ima, Googlajte njihove učinke, pogledajte kako rafinirani šećer djeluje na tijelo, kako uzrokuje ovisnost, pogledajte koliko je fosilnih goriva i neobnovljivih resursa potrebno da proizvedete te namirnice, koliko je prirodnih resursa oduzeto što ljudima što životinjama i biljkama da bi ta čokolada nastala itd itd, i onda s druge strane pogledajte koristi… koje koristi? Jedina korist koje se ja mogu sjetiti je da je čokolada fina (meni ne :P). A fina je jer izaziva ovisnost. Druge koristi nema… Kad ste riješili taj dio i shvatili da industrijskoj i rafiniranoj hrani nema mjesta u vašoj kući, nađite pravu hranu koja vas usrećuje. Hrana mora biti ukusna i djelovati pozitivno na nas, ne samo fizički već i psihički. Ima toliko ukusne sirove i kuhane hrane od cjelovitih namirnica koje ne zahtijevaju visoke energetske inpute i koje ne djeluju štetno po ekosustav i naše tijelo. Napravite si popis tih namirnica. Malo se potrudite i pronađite uzgajivače organske hrane, priključite se GSR-ovima, počnite uzgajati svoje voće i povrće i obnovite vezu sa hranom i zemljom.
Zdrava hrana može biti jako zanimljiva i fina. Nemojte se bojati eksperimentirati. Nađite svoj omiljeni sirovi desert i njime zamijenite deserte na koje ste navikli. Prvi korak je da zamijenite sadašnje deserte, slastice i grickalice pune šećera, mlijeka i brašna zdravijim varijantama, kasnije ćete polako stići do toga da se rješavate ovisnosti o hrani i da vam deserti više ne znače krajnje zadovoljstvo, već da zadovoljstvo nalazite u duhovnim stvarima, međuljudskim odnosima, kontaktu s prirodom, i da to zadovoljstvo prelazi na novu razinu. Čak i zadovoljstvo koje nalazite u hrani mijenja svoju narav s vremenom. Ali s vremenom… do toga se stigne… samo bez žurbe i forsiranja… mirno i opušteno… zen ;)
Uključite svoju obitelj
Počnite polako uvrštavati zdrava jela u meni vaše obitelji i pronađite nešto što se svima sviđa. Bilo bi izvrsno kada biste mogli ostale članove uključiti u pripremu hrane te ju učinili pristupačnijom. Nije dobro prisiljavati nikoga na promijene ako to ne želi. Tko želi neka se priključi, tko ne, nema veze… kad-tad će ga zaintrigirati o čemu se tu radi i možda ga i pridobijete. Samo treba vremena i ustrajnosti. Možete odrediti jedan sirovi dan ako želite uključiti više sirove hrane u svoju prehranu. Neka vam subota postane sirova subota. Odite zajedno u nabavku namirnica, odredite koja ćete jela praviti i zabavite se. Neka bude fino, veselo i opušteno. Naravno, dobro će doći da maknete sve nepoželjne namirnice iz kuće koliko god možete; slatkiše zamijenite suhim voćem, čips i slane grickalice zamijenite čipsom od raštike, kelja, batata, krumpira kojeg ste sami napravili. Uvijek imajte u rezervi sirove kuglice koje možete brzinski napraviti od suhog voća i orašastih plodova. Također, uvijek imajte dovoljno voća i svježih cjelovitih namirnica od kojih možete složiti neko fino jelo. Ispočetka će trebati malo organizacije, ali brzo ćete se naviknuti. Stvari će krenuti i razvijati se, samo im to dopustite.
Mnogi od vas se susreću sa ovim problemom, i moram priznati da imam sreće što ne živim s obitelji i nisam okružena kuhanom hranom pa imam cijeli hladnjak za sebe i to samo s odabranim namirnicama. Iskreno, prošlo je dosta vremena otkako sam na sirovom tako da mi ne pada na pamet jesti kuhanu hranu ili neke grickalice i to sve mi zaista ne predstavlja potencijalnu hranu, no kada tek počinjete i trebate raskrstiti sa starim navikama, a krpice s kupusom (jedno od mojih najdražih kuhanih jela)onako milo gledaju u vas, glavica salate ili naranča se ne čine kao najukusnija opcija. Moja draga majka se također susreće s tim problemom i ovih dana je sva sretna što dolazim doma na tjedan dana kada ću ja biti zadužena za njezin polu-sirovi meni (Bok mamo, nadam se da ovo čitaš! Puse puse!). Ona se i sama osjeća puno bolje na sirovoj ili visoko sirovoj prehrani, no mora kuhati za oca koji tendira prema visoko-mesnoj i masnoj prehrani (što mu nije najsretniji izbor, ali nekad neke stvari jednostavno treba pustiti) i buraza (koji je otvoren za opcije, što nije loše, ali mu je draži pohani sir nego cvjetača na pari) i u svemu tome nema vremena pripremati posebnu hranu za sebe. Dakako, ja mislim da se sve može kad se hoće i da se obroci mogu dobro skombinirati tako da svi dobiju benefite visoko-sirove prehrane. Sljedećih tjedan dana ću bilježiti recepte i jela koja ću spremati kod kuće za mamu, ali i za ostatak obitelji. Pokušat ću uklopiti zdravu hranu u svakodnevni meni i natjerati oca koji tvrdi da ima probavne smetnje od „tog našeg zelenja“ da uz svoj komad mesine pojede i neku salatu ili sirovo jelo. Bili živi pa vidjeli… Nadam se da ću vam tako uspjeti konkretnije odgovoriti na vaše pitanje. No prije same prakse, idemo na teoriju: Kod prelaska na sirovu prehranu morate imati na umu da vi s time mijenjate svoj cjelokupni životni stil. Prije svega odlučite što ustvari želite i shvatite da nije potrebno prijeći na 100% sirovo. Sirova hrana nije sve u vašem životu i nije magični odgovor za vaše probleme. Kako i zašto pitate se?
Iako mnogi govore da vam sirova hrana osigurava duhovni napredak, sreću, slobodu, šta god, moram vas razočarati jer to nije istina. Sve one priče kako je ta hrana ima višu energetsku frekvenciju vjerojatno stoje, ali neće vas hrana učiniti boljom osobom ili popraviti vaše emocionalno stanje. Ona vam može dati više energije da se suočite sami sa sobom i sa svijetom jer ipak, sirove namirnice trebaju manje energije za probavu, ali to je sve. Neće vas banana čudotvorno izliječiti. Tko kaže suprotno, laže i prodaje vam spiku. Kad smo već iskreni, kad god čujem izraz „živa hrana“ padne mi mrak na oči. Je, ok, sve je to lijepo i krasno, ali nemojmo mistificirati stvari. To je jednostavno hrana kakvu bismo trebali jesti i ako mačke ne rade kult od prehrane sirovim miševima, molim vas, nemojmo ni mi od sirove hrane, pa hajdemo pokušati demistificirati stvari, korak po korak.
Hrana vas neće izliječiti.
Moooolim? Pa sirova hrana je lijek, šta ne? Jel nije Hipokrat rekao "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana"? Prva stvar, i Crkva je tvrdila da se Sunce vrti oko Zemlje i da su neovisne i samosvjesne žene vještice pa nije tako. Druga stvar, jednu rečenicu možete interpretirati na sto načina. Poanta: ne liječi nas hrana nego ona dopušta ili onemogućava tijelu da se samo izliječi. Tijelo se samo regenerira i liječi. Sirova hrana zahtjeva manje energije za probavljanje pa tijelo ima više energije za samoregeneraciju. To je cijela filozofija. Kuhana hrana, prerađena hrana, meso, mlijeko i mliječni proizvodi trebaju puno energije za razgradnju i probavljanje, a i slabiji su u nutrijentima od sirovog voća i povrća. Kako se ljudi liječe postom? Upravo tako što daju tijelu priliku da se pozabavi sobom i da se izliječi. Ne trebaju nam lijekovi i čudotvorni napitci, živa i ljekovita hrana već samo trebamo prestati sabotirati svoje tijelo u pokušaju izlječenja. San, odmor, post ili lagana prehrana u obliku voća punog vode su ključni faktori ako želite surađivati sa vlastitim tijelom. Naša tijela i njihova energija, kako i energija misli i energija koju primamo iz okoline i svemira su ono mistično i prekrasno, hrana je samo mali dio svega toga. Znate one zdrave i sretne stogodišnjake koji nisu jeli 100% sirovo? Znate one koji su pušili i pili po čašu rakijice svaki dan pa doživjeli preko 100? Prije nego počnete vikati da možda imaju otporniji organizam ili da im još sve to nije došlo na naplatu, ili da su oni iznimke, razmislite malo o tome kakav su život vodili. Stres? Sreća? Hedonizam? Obitelj? Duhovnost? Veza s prirodom i okolišem? Koji su to faktori koji nam mogu poboljšati ili pogoršati kvalitetu života? Sirova hrana nije jedini odgovor.
Sirova hrana nije instant rješenje
Još jedno razočaranje. Ako prelazite na sirovu prehranu da biste smršavili onda imajte na umu da je to samo jedna vrsta dijete i da nećete dobiti sve dobrobiti koje prelazak na sirovu prehranu može potaknuti imajući na umu cjelokupnu promjenu u stilu života. Kao što sam rekla u jednom od prijašnjih postova, potrebno je razlikovati sirovu prehranu kao stil života od sirove prehrane kao prehrane u užem smislu. Iako me definiranje života u skladu s našim fizičkim i psihičkim karakteristikama kao „sirove prehrane“ uopće ne veseli jer se opet stavlja naglasak na prehranu, nadam se da shvaćate na što sam ciljala u prethodnoj rečenici. Tijelo se ne može izliječiti u roku od nekoliko mjeseci i put prema fizičkom izlječenju na sirovom traje doslovno godinama. Naravno da neke sitnice možete izliječiti, ali neke stvari koje su se godinama razvijale trebaju godine da nestanu. Strpljenje je ključ.
Odredite cilj
Ako ste odlučili unijeti neke promjene u svoj život, potrebno je jasno odrediti što želite od tih promjena i koliko ste se spremni posvetiti tom procesu. Čim realizirate neke zdrave odluke, vidjet ćete promjenu na bolje. Kada isključite industrijske i rafinirane proizvode iz svoje prehrane već ćete osjetiti veliko poboljšanje. Neka vam to bude prvi korak, nemojte trčati pred rudo. Polako. Isključite žitarice i gluten, isključite mlijeko i mliječne proizvode… povećajte količinu biljnih namirnica u prehrani, povećajte postotak sirovih jela... malo po malo i stići ćete do cilja. Cilj ne treba biti strogo utvrđen, on se uvijek mijenja kako napredujete na svom putu. Umjesto da si odredite da želite biti 100% sirovi bez promišljanja što to sve uključuje, odlučite učiniti svoj život sretnijim i ugodnijim. Odlučite se hraniti zdravije i razjasnite si zašto to želite. Najvažnije je da znate zašto. Kada budete znali zašto i kada to bude pravi razlog, onda ćete moći realizirati tu odluku. Nije lako prijeći na 100% sirovu prehranu, barem ne u ovom društvu i u ovoj klimi. Tu trebate biti čvrsti i ustrajni, ali nikako se ne trebate prisiljavati. Dok god vas sirova hrana veseli, ustrajte. Ako vam postane teret, imajte na umu da kuhana, jednostavna biljna hrana isto tako pruža mnoge koristi. Kuhana hrana vas neće ubiti. Ljudska evolucija je određena vatrom i ako smo uspjeli doći do ovdje sa kuhanom hranom (nećemo uzimati u obzir usputne degeneracije u obliku industrije itd), onda valjda kuhanje nije najgora stvar koju možemo napraviti. Znam, sve te priče o formiranju toksičnih spojeva tijekom kuhanja, o tome da tijelo stvara više bijelih krvnih zrnaca i aktivira obrambene mehanizme kada jedemo kuhano, zaista zvuče malo zastrašujuće, ali sjetite se toga kako djeluje placebo… Sve je u vašoj glavi. Ako mislite da će vas kuhana hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ako mislite da će vas sirova hrana ubiti, ona će vas ubiti. Ne podcjenjujte moć uma jer ona je puno jača od moći sirove/kuhane hrane. Prelazak na 100% sirovu hranu uključuje zaokret prema prirodi, organskim namirnicama, organskoj kozmetici (ili isključivanju kozmetike) i sredstvima za čišćenje, odmak od svega konvencionalnog, preispitivanje vlastitog života i postupaka, preispitivanje svih tradicija, uvjerenja, svega „normalnog“ i uvriježenog... to znači potpuno redefiniranje vlastitog bića i o tome govorim kao kažem „sirova prehrana kao način/stil života“. Da vam pravo kažem, gledajući tu sintagmu i razmišljajući o njoj, odlučila sam ju prestati koristiti jer ne odražava bit tog drugačijeg života. Nisam još smislila nešto prikladnije… možda prirodan život (No što je to prirodno? Jesu li i gradovi i industrija prirodni jer su potekli iz našeg uma i djelovanja koje je isto prirodno jer je ljudsko?)… Život u skladu s našim bićem? Ne znam… kako god bilo, sirova hrana može biti dio tog života i mnoge ljude potakne da krenu na put prema „prirodnom“ životu, ali ona NIJE uvjet. Znate kako mnogi sirovaši govore da sirova hrana donosi mir i suosjećanje, rađa poštovanje prema drugim živim bićima itd itd… e sad, dragi moji, bez uvrede, i bit ću pristojna pa ću suzdržano reći da to nije ni blizu istine. Recite vi šta hoćete, ali vidjela sam previše sirovaša koji jedno pričaju, a drugo rade i nisu duhovno ništa razvijeniji od svog blendera ;) Meni je to dovoljan dokaz da je sirova hrana samo hrana. Da su svi tako brižni, tolerantni i puni ljubavi ne bi postojalo tisuću raskola i svađa u pokretu sirove prehrane. A koliko sam shvatila više su si svi konkurencija i neprijatelji nego prijatelji, partneri i ljudi koji zaista pokušavaju unijeti pozitivne promijene u svijet. Ne želim nikoga vrijeđati ili prozivati, ali tu činjenicu ne možete pobiti pa da se postavite na glavu. Ovo vam govorim ne da bi blatila sirove gurue, učitelje ili koga god, već da vam dokažem da vas sirova hrana neće učiniti boljom osobom ili uvjetovati vaš duhovni rast. No, da se vratimo cilju… odredite zašto želite prijeći na sirovo, uzmite u obzir okolnosti u kojima se nalazite i mogućnosti kojima raspolažete. Ja sam sigurna da možete biti savršeno zdravi na uravnoteženoj biljnoj prehrani sa visokim postotkom sirovih namirnica i da možete biti savršeno bolesni na 100% sirovoj hrani, pa si vi odlučite.
Zadržite unutrašnji mir
Kada ste donijeli odluku, npr da želite poboljšati kvalitetu života tako da uvedete više sirove hrane u svoju svakodnevnu prehranu, otpustite sav fanatizam i sve dogme, otpustite sva rigidna pravila i forsiranje i raščistite sa sobom zašto više nećete jesti onu finu Milka čokoladu ili čips. Ako tu niste sigurni i jasni u tome, onda sve pada u vodu. Stavite na papir pozitivne i negativne učinke tog čipsa ili čokolade i iznenadit ćete se, ako odete dovoljno u dubinu, kako vam ta čokolada više neće izgledati tako privlačno. Razmotrite sve sastojke u toj „hrani“, pogledajte koliko čudnih kemijskih spojeva tu ima, Googlajte njihove učinke, pogledajte kako rafinirani šećer djeluje na tijelo, kako uzrokuje ovisnost, pogledajte koliko je fosilnih goriva i neobnovljivih resursa potrebno da proizvedete te namirnice, koliko je prirodnih resursa oduzeto što ljudima što životinjama i biljkama da bi ta čokolada nastala itd itd, i onda s druge strane pogledajte koristi… koje koristi? Jedina korist koje se ja mogu sjetiti je da je čokolada fina (meni ne :P). A fina je jer izaziva ovisnost. Druge koristi nema… Kad ste riješili taj dio i shvatili da industrijskoj i rafiniranoj hrani nema mjesta u vašoj kući, nađite pravu hranu koja vas usrećuje. Hrana mora biti ukusna i djelovati pozitivno na nas, ne samo fizički već i psihički. Ima toliko ukusne sirove i kuhane hrane od cjelovitih namirnica koje ne zahtijevaju visoke energetske inpute i koje ne djeluju štetno po ekosustav i naše tijelo. Napravite si popis tih namirnica. Malo se potrudite i pronađite uzgajivače organske hrane, priključite se GSR-ovima, počnite uzgajati svoje voće i povrće i obnovite vezu sa hranom i zemljom.
Zdrava hrana može biti jako zanimljiva i fina. Nemojte se bojati eksperimentirati. Nađite svoj omiljeni sirovi desert i njime zamijenite deserte na koje ste navikli. Prvi korak je da zamijenite sadašnje deserte, slastice i grickalice pune šećera, mlijeka i brašna zdravijim varijantama, kasnije ćete polako stići do toga da se rješavate ovisnosti o hrani i da vam deserti više ne znače krajnje zadovoljstvo, već da zadovoljstvo nalazite u duhovnim stvarima, međuljudskim odnosima, kontaktu s prirodom, i da to zadovoljstvo prelazi na novu razinu. Čak i zadovoljstvo koje nalazite u hrani mijenja svoju narav s vremenom. Ali s vremenom… do toga se stigne… samo bez žurbe i forsiranja… mirno i opušteno… zen ;)
Uključite svoju obitelj
Počnite polako uvrštavati zdrava jela u meni vaše obitelji i pronađite nešto što se svima sviđa. Bilo bi izvrsno kada biste mogli ostale članove uključiti u pripremu hrane te ju učinili pristupačnijom. Nije dobro prisiljavati nikoga na promijene ako to ne želi. Tko želi neka se priključi, tko ne, nema veze… kad-tad će ga zaintrigirati o čemu se tu radi i možda ga i pridobijete. Samo treba vremena i ustrajnosti. Možete odrediti jedan sirovi dan ako želite uključiti više sirove hrane u svoju prehranu. Neka vam subota postane sirova subota. Odite zajedno u nabavku namirnica, odredite koja ćete jela praviti i zabavite se. Neka bude fino, veselo i opušteno. Naravno, dobro će doći da maknete sve nepoželjne namirnice iz kuće koliko god možete; slatkiše zamijenite suhim voćem, čips i slane grickalice zamijenite čipsom od raštike, kelja, batata, krumpira kojeg ste sami napravili. Uvijek imajte u rezervi sirove kuglice koje možete brzinski napraviti od suhog voća i orašastih plodova. Također, uvijek imajte dovoljno voća i svježih cjelovitih namirnica od kojih možete složiti neko fino jelo. Ispočetka će trebati malo organizacije, ali brzo ćete se naviknuti. Stvari će krenuti i razvijati se, samo im to dopustite.