O meni
Svaki dan nešto novo...
Inače ne volim kopati...
"bitne činjenice"
Rođena godine gospodnje 1988.
blizanac u horoskopu u podznaku vodenjak
cat person
weirdo
interesi:
najbole stvari na svijetu: nebo, promjene i mogućnosti
Inače ne volim kopati...
"bitne činjenice"
Rođena godine gospodnje 1988.
blizanac u horoskopu u podznaku vodenjak
cat person
weirdo
interesi:
najbole stvari na svijetu: nebo, promjene i mogućnosti
Sirova hrana i ja
Vraćam se u prvo lice i pričam vam svoju "sirovu priču", onako kako sam ju ja tada doživjela.
Ljeto 2011. bilo je prekretnica u mom životu. Već sam se gotovo dvije godine borila s poremećajem u prehrani te sam na svoju i maminu sreću shvatila da to dalje tako ne može i da moram nešto promijeniti, samo nisam znala što. Imala sam 43kg na svojih 164cm, bila sam konstantno gladna, bojala sam se jesti, a od svega što bih pojela sam imala žgaravice i mučnine. U jednom sam trenutku pomislila da ću morati prestati jesti. Tada sam već prešla na veganstvo, ali zbog prirode mojeg psihičkog stanja nije mi ni to puno pomagalo. Prije toga sam jela dosta žitarica i jogurta (prvi put u životu sam počela jesti jogurt) koji su vidno pridonijeli stvaranju sluzi u organizmu. Jednog lijepog dana, mama je rekla da je na TV-u čula nešto o sirovoj hrani, o tome kako ljudi jedu voće i termički neobrađeno povrće. Reko: ZAKON! Zguglala sam ga i oduševila se jednostavnošću i logikom iza te vrste prehrane. To je bilo to. Intuicija je rekla da je upravo ovakva prehrana ona koja meni odgovara. I nije se prevarila.
Mama je isprva bila uplašena, mislila je da ću izgubiti i to malo kila koje imam, no u isto je vrijeme vidjela moju sigurnost u tu odluku pa mi je izabrala vjerovati.
Napravila sam eksperiment od tjedan dana na sirovoj hrani. Bilo je ljeto pa sam mogla uživati u svom voću i povrću iz našeg vrta. Kako sam po prirodi bila sklona takvoj hrani, eksperiment mi nije teško pao, štoviše dogodio se hrvatski narodni preporod! Napokon sam počela slobodno jesti, bez misli o kalorijama i debljanju. Znala sam da se nemam čega bojati. Već sam prvo jutro nakon cjelodnevnog sirovog menija osjetila čari ove prehrane. Nije bilo "jutarnjeg" zadaha, probava mi se preko noći popravila (doslovno), probudila sam se sretna i poletna, ki leptirić, puna energije za nastavak. Nisam mogla vjerovati da se promjene mogu dogoditi preko noći (naravno, samo neke). U tih tjedan dana sam jela puno voća, radila zelene smootnije, salate, banana-sushi, prvo i poslijednje bademovo mlijeko (jer sam lijena), prve špagete i lazanje. Kada smo probale lazanje, mama i ja smo doslovno vrištale od sreće i novih predivnih okusa. Nismo mogle vjerovati da od tikvice, rajčice i paprike može ispasti takvo čudo.
Ljeto 2011. bilo je prekretnica u mom životu. Već sam se gotovo dvije godine borila s poremećajem u prehrani te sam na svoju i maminu sreću shvatila da to dalje tako ne može i da moram nešto promijeniti, samo nisam znala što. Imala sam 43kg na svojih 164cm, bila sam konstantno gladna, bojala sam se jesti, a od svega što bih pojela sam imala žgaravice i mučnine. U jednom sam trenutku pomislila da ću morati prestati jesti. Tada sam već prešla na veganstvo, ali zbog prirode mojeg psihičkog stanja nije mi ni to puno pomagalo. Prije toga sam jela dosta žitarica i jogurta (prvi put u životu sam počela jesti jogurt) koji su vidno pridonijeli stvaranju sluzi u organizmu. Jednog lijepog dana, mama je rekla da je na TV-u čula nešto o sirovoj hrani, o tome kako ljudi jedu voće i termički neobrađeno povrće. Reko: ZAKON! Zguglala sam ga i oduševila se jednostavnošću i logikom iza te vrste prehrane. To je bilo to. Intuicija je rekla da je upravo ovakva prehrana ona koja meni odgovara. I nije se prevarila.
Mama je isprva bila uplašena, mislila je da ću izgubiti i to malo kila koje imam, no u isto je vrijeme vidjela moju sigurnost u tu odluku pa mi je izabrala vjerovati.
Napravila sam eksperiment od tjedan dana na sirovoj hrani. Bilo je ljeto pa sam mogla uživati u svom voću i povrću iz našeg vrta. Kako sam po prirodi bila sklona takvoj hrani, eksperiment mi nije teško pao, štoviše dogodio se hrvatski narodni preporod! Napokon sam počela slobodno jesti, bez misli o kalorijama i debljanju. Znala sam da se nemam čega bojati. Već sam prvo jutro nakon cjelodnevnog sirovog menija osjetila čari ove prehrane. Nije bilo "jutarnjeg" zadaha, probava mi se preko noći popravila (doslovno), probudila sam se sretna i poletna, ki leptirić, puna energije za nastavak. Nisam mogla vjerovati da se promjene mogu dogoditi preko noći (naravno, samo neke). U tih tjedan dana sam jela puno voća, radila zelene smootnije, salate, banana-sushi, prvo i poslijednje bademovo mlijeko (jer sam lijena), prve špagete i lazanje. Kada smo probale lazanje, mama i ja smo doslovno vrištale od sreće i novih predivnih okusa. Nismo mogle vjerovati da od tikvice, rajčice i paprike može ispasti takvo čudo.
Tjedan dana eksperimenta se pretvorilo u način života. Nakon tjestenine od tikvica znala sam da neću više jesti "normalnu" tjesteninu.
Ispočetka sam imala intenzivne nalete energije pa bih stalno nešto radila, trčala okolo (doslovno) i bila prilično hiperaktivna. Sada mi to ne dolazi u naletima, stalno sam takva, na žalost nekih bliskih mi osoba koje nikako ne razumiju moju nemogućnost (hrvatskog) sjedenja u kafiću. Sve zdravstvene tegobe koje sam imala su nestale, a hormoni su se stabilizirali. Počela sam više vježbati te dobila više mišićne mase. Prošle su 4 godine na ovoj prehrani i uživam u njoj sve više. Iako sam ispočetka više uživala u kolačima, slasticama i pravljenju raznih recepata, kroz godine sam naučila cijeniti i uživati u jednostavnim okusima zrelog voćnog monoobroka ili salate.
Da vam ovdje opet ne prepričavam cijelu priču, možete ju pročitati na blogu. Kliknite na gumbić dolje...
Ispočetka sam imala intenzivne nalete energije pa bih stalno nešto radila, trčala okolo (doslovno) i bila prilično hiperaktivna. Sada mi to ne dolazi u naletima, stalno sam takva, na žalost nekih bliskih mi osoba koje nikako ne razumiju moju nemogućnost (hrvatskog) sjedenja u kafiću. Sve zdravstvene tegobe koje sam imala su nestale, a hormoni su se stabilizirali. Počela sam više vježbati te dobila više mišićne mase. Prošle su 4 godine na ovoj prehrani i uživam u njoj sve više. Iako sam ispočetka više uživala u kolačima, slasticama i pravljenju raznih recepata, kroz godine sam naučila cijeniti i uživati u jednostavnim okusima zrelog voćnog monoobroka ili salate.
Da vam ovdje opet ne prepričavam cijelu priču, možete ju pročitati na blogu. Kliknite na gumbić dolje...
Osim gornjeg posta, na blogu ima još hrpa postova koji prate moj put i sazrijevanje na ovoj vrsti prehrane pa ako si poželite popodnevno kišno ili ne kišno štivo, preporučam se haha. Kako se moje mišljenje mijenjalo tako se i stil pisanja mijenjao. Manje želim mijenjati svijet, više sebe. A kada mijenjamo sebe mijenjamo svijet jer, na kraju krajeva, mi smo svijet. Iliti kako bi Gandhiji rekao: budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu.