Diskusije potaknute mojim zadnjim postom o preuzimanju odgovornosti i sirovom veganstvu su i mene potaknule da elaboriram što točno mislim pod terminom „sirovo veganstvo“ i prirodna prehrana i da ispravim potencijalne nesporazume. Mnogi sirovojelci vide sirovo veganstvo kao jedini ekološki osviješten i moralno najjači način prehrane. U tome se djelomično slažem s njima, no treba razlikovati način prehrane i životni stil u cjelini. Iako mnogu govore o životnom stilu, svejedno ga ne provode u potpunosti.
Prirodna prehrana
Dakle, što se događa kada pređete na prirodnu prehranu?
Pa, nalazite se u svom prirodnom stanju, imate normalnu tjelesnu težinu, prilagođenu vašoj građi, niste bolesni jer je zdravlje prirodno stanje tijela, imate energije, mozak funkcionira bez ikakvih prepreka (doživite ono što bi mnogi nazvali „bistrinom uma“), sposobni ste održavati zdrave ljudske odnose i osjećate pripadnost cjelini Zemljina ekosustava. No, prije nego potrčite u trgovinu po banane, pričekajte malo. Nije samo „fora“ u tome što jedete. Važno je kako to jedete i u kojem okružju to jedete.
Što je ustvari sirovo veganstvo? Ako je jedina promjena koju ćete uvesti u svom životu prelazak na sirovu hranu i tu ćete stati, niste ništa korisno napravili. Ni za sebe, ni za planet. Kako to? Sirovo veganstvo nije samo način prehrane, to je način života. Da, koji klišej, ali je istina. Pravo sirovo veganstvo ne možete prakticirati sa samoljubljem uključenim na najjače, živeći u stanu, kupujući u supermarketu i kao što uvijek kažem, podržavajući današnji korporativni kapitalizam. To onda nije sirovo veganstvo, već iskrivljena verzija istog. Što je onda sirovo veganstvo osim jedenja sirovog voća i povrća?
Što se danas prikazuje kao sirovo veganstvo
Mnogi zagovaratelji sirove hrane ne shvaćaju potencijal takvog načina života i ne provode ga u potpunosti. Često se zaustavljaju samo na hrani i fizičkoj aktivnosti, odnosno na vlastitom boljitku. Mnogi žele pomoći drugim ljudima da se izliječe i bolje osjećaju, no to ostaje u granicama antropocentrične filantropije. Zaboravljaju na ostali svijet koji im omogućava život koji vode. Nikad ne mogu dovoljno naglasiti da je temelj za zdravi ljudski život, zdravi ekosustav. To ću stalno naglašavati jer mislim da je to najvažnija stavka kod bilo koje društvene, ekonomske, znanstvene, koje god politike. Kada se sirovojelci fokusiraju samo na aspekt hrane unutar sirovog veganstva i govore ljudima čiji ekosustav ne podržava takav način prehrane, da kupuju uvozno voće, pa makar i organsko, i zadržavaju se samo na tome, čini mi se da nisu shvatili bit. To može funkcionirati, odnosno ti se ljudi mogu dobro osjećati i ozdraviti, no postoje dublje implikacije njihovog djelovanja. To više nije sirovo veganstvo u svojoj cjelini, već sirovo veganstvo kao način prehrane, a to su dvije odvojene stvari. Teško je biti kritičan u ovom slučaju, jer kao sirovi vegan (ne uvijek 100%) sam osjetila dobrobiti takvog načina prehrane i htjela bih da to svi mogu iskusiti. Kad jedem kuhano ne osjećam se najbolje što mogu, energija i imunitet mi padaju, pogotovo jer imam osjetljiv organizam i cijeli život sam bila boležljiva. Napokon sam našla prehranu koja mi odgovara i od koje nemam žgaravicu, bolove i probleme s probavom i znam da bi ona pomogla velikom broju ljudi, no u isto vrijeme znam da se ne može prakticirati u potpunosti u svim područjima koja ljudi nastanjuju. Stremim prema tome da se osamostalim, i da živim sirovo veganstvo u potpunosti no to će zahtjevati promjenu mjesta stanovanja, što mi, iskreno rečeno, ne pada teško, jer volim sunce i toplu klimu, dok zimu moje tijelo ne podnosi. No što je sa drugima? Ne možemo se svi preseliti u tople krajeve. Tu se susrećemo sa problemom disperzije ljudske populacije. Posvuda smo! Gdje ste vidjeli pingvina da živi u Amazoni? Sve životinje žive u svom prirodnom staništu (dok ljudi ne interveniraju, naravno), osim ljudi i nekih drugih životinja koje se mogu prilagoditi različitim uvijetima. Životinje koje žive u svom prirodnom staništu jedu prirodnu hranu, ostali se prilagođavaju. Nije li onda licemjerno od ljudi da zahtijevaju idealnu prehranu u ne-idealnim uvijetima? Žele se osjećati najbolje što mogu, no ne žele učiniti kompromis. A što drugo ne-idealni uvijeti zahtijevaju nego kompromis? U tim krajevima se mnogo toga može uzgajati i jesti sirovo, no to neće biti idealna ljudska prehrana niti bi to trebalo očekivati. Preko ljeta će biti voća koje možemo kasnije spremiti i za zimu, možemo i korjenasto povrće jesti sirovo i uvijek će zimi biti dostupno barem dvije lokalno-uzgojene vrste voća, no to nekad nije dovoljno. U tom slučaju zagovaram niskomasne veganske obroke: kuhani krumpir, buče, batat, cikla, mrkva, celer itd. U svakom slučaju bolje nego masna industrijska hrana i namirnice životinjskog podrijetla. Krumpir vas neće ubiti, odrezak bi mogao. To je jednostavno cijena koju moramo platiti zbog svoje arogancije koja nas je vodila u nenastanjive krajeve sa mišlju da možemo podvrgnuti prirodu sebi. Ovo je dokaz da ne možemo. Dokle god se budemo tako ponašali, pa čak i ne misleći o tome, djelovali tako da podvrgavamo prirodu vlastitim potrebama, nećemo prakticirati sirovo veganstvo u cjelini.
Kako početi živjeti sirovo veganstvo?
Za one koji žive u klimi nepovoljnoj za prirodan ljudski život nemam odgovora, do preseljenja. Doduše, možete živjeti zdrav i ispunjen život i u takvoj klimi, uzgajajući vlastitu hranu, živeći održiv i ekološki prihvatljiv život. On možda neće uključivati 100% sirovu prehranu, no ako je odživ u cjelini, uvijek je stepenicu iznad sirovojelstva kao načina prehrane. Osim toga, raspitajte se o starim sortama voća i povrća, mnoge su zaboravljene, a mogle bi činiti korak prema 100% sirovoj prehrani. Nemojte se opterećivati time da budete 100% sirovi, ako pojedete nešto kuhano, nećete umrijeti. Samo polako, i već ćete stići do cilja. Povežite se sa lokalnim uzgajivačima hrane i kupujte od njih; najvažnije je da nabavite kvalitetne namirnice. Danas sve više niče zajedničkih vrtova gdje možete uzgajati dio svoje hrane. Balkon također može dobro poslužiti. Ako imate zemlju i prostora, sadite voćke, napravite vlastitu šumu hrane. I što je najvažnije, postanite aktivisti, borite se za zdraviji okoliš, socijalnu i ekološku pravdu jer samo tako možete ostvariti sirovo veganstvo u cjelini a.k.a. zdrav i održiv život. Vrijeme je da se probudimo i shvatimo da moramo preuzeti kontrolu nad vlastitim životom. Ostavljam vas s materijalom za razmišljanje – sa riječima Henriya Kissingera još „davnih“ 1970ih: „Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš cijele države; kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude.“