Ne samo da su svi ovi faktori neophodni u održavanju vašeg zdravlja, već su i vrlo važni u održavanju zdravlja planeta (ah da…opet ja i planet…). No zašto među nabrojane faktore nije uključen onaj „sirovo“ i zašto jednostavno ne možemo jesti hranu iz supermarketa? Čitajte dalje…
Organsko: da, hrana koju konzumirate bi trebala biti organska u što većem postotku. Razumijem sve koji prigovaraju da je organska hrana skupa, ali nećete ju kupovati u trgovinama zdrave hrane jer su a) nepotrebno skupe, b) voće i povrće nije uvijek svježe ili zrelo, c) voće i povrće većinom nije proizvedeno lokalno i obično je uvozno. Najgora stvar je ta da moramo pridavati oznaku „organskog“ ili „ekološkog“ hrani koja bi sama po sebi trebala takva biti. Konvencionalno proizvedeno voće i povrće, odnosno tretirano sa cijelim spektrom raznih kemikalija, od herbicida, pesticida, fungicida do onih koje održavaju namirnice „svježima“ i osiguravaju duže stajanje na policama, (nekima) privlačan sjaj, ljepšu boju i sl., je postalo standard i nešto normalno, dok se za prirodno uzgojenu hranu mora izdvojiti duplo više novaca i truda. Zašto je to tako? A) jer smo kreteni, b) jer trgovački lanci i trgovine zdrave hrane iskorištavaju trend zelenog konzumerizma pa deru cijene samo zato što mogu, dok njihove markice „certified organic“ katkad ne znače ono što tvrde, c) jer država u suradnji s kemijskim kompanijama, trgovačkim lancima i ostalom veselom ekipom subvencionira tzv. konvencionalni uzgoj i preferira određene kulture, odnosno sve da bi se ovakav sustav u kojem djeluje(mo) nastavio i dalje…jer ipak… on je održiv i smislen, d) jer uzgajivači organske hrane moraju biti spremni na određene gubitke u proizvodnji pogotovo kada uzgajaju na veliko, e) jer se danas ide na to da se uzgajivačima hrane, seljacima, zajednicama koje pokušavaju živjeti izvan danog poretka oduzme pravo na samodostatnost i neovisnost. Vjerojatno ima još razloga, ali ovi mi trenutačno padaju na pamet. Da ne kritiziram državu i vlast (neću ništa reći za Hrvatsku), EU daje poticaje i organskim uzgajivačima, no neću tu u detalje. A evo još dobrih vijesti: kako potražnja za organskom hranom sve više raste, tako raste i broj proizvođača/uzgajivača (odlučujem se za pojam uzgajivača jer se ne može biti proizvođač voća i povrća. Priroda daje/proizvodi, ne ljudi.) organske hrane što bi značilo da kupovinom od malih (po mogućnosti, a reći ću i zašto), lokalnih i organskih uzgajivača podržavate trend rasta organskog uzgoja, brige za okoliš i na kraju, potencijalnog smanjenja cijena organskih proizvoda (za neke dobro, za neke manje dobro…).
Lokalno i zrelo: Iako lokalno ne uvjetuje zrelo, ipak sam ova dva faktora spojila jer ako je lokalno prije će biti zrelo nego da je uvozno. Također, ako je lokalno onda će biti i svježe. Zašto je važno da bude svježe i zrelo? Kada je hrana svježa sadrži najviše nutrijenata koji se inače vremenom gube. Neki nutrijenti kao što je npr vitamin C su osjetljivi na svjetlo, drugi na temperaturu (opet vitamin C), a treći na tko zna što tako da je najsigurnije ubrati i pojesti. Ako ne to, onda barem kupiti ono što je netom ubrano.
Zrelo? Nećete vjerovati koliko je to važno, pogotovo kod voća. Ne samo zbog vitamina, već i zbog bolje probave i zdravlja. Nezrelo voće je škrobasto, a u procesu sazrijevanja enzimi taj škrob razlažu na jednostavne šećere. Naše tijelo može odmah iskoristiti takav šećer, bez potrebe za daljnjom razgradnjom. Nezrelo voće može izazvati nadutost i probleme s probavom, a nezreli citrusi nisu baš najsretnija opcija za zdravlje zubi jer kiselost nezrelog citrusa nagriza caklinu, a može izazvati i osjetljivost usne šupljine. Često se sirovi vegani ili frutarijanci žale da su iskusili probleme sa zubima (jedan je stariji bezubi frutarijanac rekao da mu je nezrelo voće donijelo taj šarmantni osmjeh) zbog nezrelog voća, pogotovo citrusa…dakle, oprezno, ali bez straha! Jer za razliku od nezrelog, zrelo voće je instant gorivo za naše tijelo, ne zahtijeva dug probavni proces, puno je vode i ne ostaje na zubima već ih čisti (jedino ako vam se negdje ne zaglavi, ali zaglavilo se ono ili ne, ipak perite zube no nikad direktno nakon jela. Pričekajte jedno sat vremena da se caklina stigne obnoviti. ). Ono djeluje zadovoljavajuće i zasitno te nakon njega nećete poželjeti pojesti komad torte ili vrećicu čipsa.
Gdje ćete drugdje naći zrelo voće nego kod svog lokalnog uzgajivača voća? Ili u svom voćnjaku… ili u susjedovom… ako nema psa ;) Zrelo voće i shopping centri i marketi? Zaboravite…
Što učiniti kada nemate pristup kvalitetnom voću? Jednostavno jedite povrće. Sirovo ili kuhano, kako vam odgovara. Ako jedete samo sirovo povrće, imajte na umu da ono ne osigurava dovoljan broj kalorija. Ako povećate masnoće, znajte da više od 15% masnoća u prehrani nije preporučljivo, barem ne na duge staze. Možda možete preživjeti zimu (voće kao kaki, kruške, jabuke, mušmule, grožđe je dostupno dosta dugo, a onda preko zime imate citruse, tako da, ako je domaće, super, opskrbljeni ste) na više povrća i masnoća, a manje voća, ali biste trebali gledati da smanjite masnoće kad krene sezona voća. Kuhani krumpir, korjenasto povrće, heljda, proso, smeđa riža, quinoa i amaranth (u manjim količinama pošto su uvozne…) su dobre opcije preko zime ili u slučaju da ne možete nabaviti kvalitetno voće. Još jedna opcija je da sadite voćke! Najbolje je imati vlastito voće i voćke su odlično „dugoročno ulaganje“. Iako ćete morati čekati koju godinu za prvi kaki, jagode, maline, borovnice i slično voće će dati plodove u kraćem vremenskom periodu. Informirajte se malo o tome što možete zasaditi i što je gdje dostupno, potražite reznice i sadnice od susjeda i rođaka, pogotovo starih sorti voćaka. Kod nas je moguće zasaditi i neko tropsko voće, samo treba znati (i o tome će jednom biti riječi). Možete se i udružiti i kao grupa naručivati voće od nekih proizvođača. Samo se za sve to treba malo potruditi.
Do sljedećeg puta, zasadite nešto! Ja ću začinsko bilje i jagode na balkonu ;)