Također, gunđanje i prigovaranje bližnjima kako jedu nezdravu hranu i šta sve već ide uz to – nije preporučljivo. Takav stav kod drugih samo stvara odbojnost prema tome što zagovarate. Zato je bolje umjesto gunđanja napraviti nekakav fini kolač i odnijeti na druženja ili napraviti sirove poklončiće (keksiće, kuglice, krekere) i pokloniti prijateljima i obitelji. Ako vas zanima ova opcija sa poklončićima, vičite u komentarima pa ću napisati post posvećen tome i dati vam nekoliko recepata i ideja.
Jedan od savjeta koji općenito vrijedi za sirovo veganstvo je taj da nikad ne smijete dopustiti da ostanete bez hrane. Uvijek si napravite zalihe i ako treba, kupujte voće ranije da vam stigne uzreliti. Tako se nećete dovesti u situaciju da gladni i živčani (jer ste gladni) razbijate glavu što ćete jesti dok drugi ne znaju što bi prvo pojeli.
Ako kuhate za druge, na žalost morat ćete raditi dupli posao i to zna biti zahtjevno. Meni je osobno to zabavno, no samo kada imam pomoć. Uključite ukućane u poslove u kuhinji, pa možda i u spravljanje vaših sirovih jela; tako ćete ih zainteresirati i približiti vašem načinu života. Tko zna, možda kakva krempita otpadne s menija i zamjeni ju neka sirova slastica.
Također, vaši ukućani i bližnji bi trebali poštovati vašu odluku da pređete na drugačiji način prehrane i davati vam svu podršku. Nažalost to većinom nije slučaj i često upravo oni najbliži znaju sabotirati vaše odluke. Znam to iz primjera u vlastitoj obitelji. U tom se slučaju nikako nemojte siliti na nešto što ne želite, bilo to jedenje sirove ili kuhane hrane. Ako ste shvatili poantu sirove prehrane, nitko vas neće moći nagovoriti da pojedete kolač, dva, tri i tako to. Mislim da čak nije stvar u donošenju odluke jer i to ima neku dozu prisile, strogosti i discipline što sa sobom nosi negativne konotacije. Nemojte me shvatiti krivo, nije disciplina loša stvar, ali dok ona dolazi sama po sebi, a ne dok si ju namećete. Ako zaista želite taj komad kolača i bit ćete nezadovoljni jedući svoju sirovu salatu, pa pojedite ga pobogu. No, nemojte si kasnije nabijati krivnju zbog toga. Niste ubili nikoga, samo ste pojeli kolač (neću ulaziti u digresije o efektu leptira lol). Osjećanje krivnje nije poanta sirove prehrane. Kada shvaćate da je voće i povrće hrana za koju smo „dizajnirani“ i logično vam je da ćete pojesti voće, a ne kruh, tjesteninu, čips, hranu životinjskog porijekla, industrijsku hranu i sve ostalo što nije voće i povrće i kada vam mozak pali lampicu „hrana“ samo na voće i povrće, onda sirova prehrana ima smisla. U protivnom se samo prisiljavate na nešto u što ne vjerujete u potpunosti. Ako ste iskusili dobrobiti sirove hrane, ali vas svejedno privlači nešto sa standardnog blagdanskog stola, dobro, pojedite to i osjetite kakve posljedice ima po vas te na temelju toga zaključite što ćete dalje. U svakom slučaju, samo se nemojte prisiljavati na ništa jer prisiljavajući se da jedete sirovo nećete ništa postići i samo ćete si nagomilati hrpu nepotrebne negativne energije. Kome tak šta treba? Pogotovo za praznike kada bismo trebali biti dobre volje.
Nakon ovog sveg brbljanja, ono što hoću reći je da morate biti načisto sami sa sobom. Kada znate zašto ste prešli na sirovu prehranu, nema tog odojka ili francuske koji će vas proganjati u snovima. Sad, najava: dakle moj plan je bio napraviti blagdanski meni, dva, koji recept za fine i niskomasne blagdane. Primam želje i prijedloge za teme koje se tiču blagdana u sirovome. Meni je sve kul, ništa me ne muči pa mi ne padaju na pamet potencijalni problemi, tako da samo recite što vas muči, pa ćemo nešto smisliti.
Do tad vam želim sladak miris i dobru probavu! :D