Prošle dvije godine sam imala potrebu napraviti kolače i blagdanska gurmanska sirova jela i za sebe pošto sam to isto radila za svoju obitelj (doduše, ne sirovo). Sirove kolače su svi rado probali i bili zadovoljni njima, no ostalo je samnom uživala samo moja mama koja uvijek voli probati moje kreacije i često zamijeniti kuhanu hranu sirovom. Sjećam se da sam tada mogla pojesti nekoliko kolača bez problema, no sad je priča malo drugačija. Prva stvar koja se promijenila je ta da više nemam potrebu za složenim gurmanskim receptima, štoviše, prilično su mi teški i više ne uživam u njima kao nekad. Sad mi je draže pojesti cijelo voće sa zelenjem. I to je to. Tako će i izgledati moj „blagdanski stol“: voće i zelenje. Uostalom, vidjet ćete za desetak dana. Bit će i neka kul salata za večeru i krekeri ili falafel od mrkve.
Ovo će mi biti treći sirovi blagdani... Nije da si čestitam, niti je to nešto posebno, niti si brojim koliko sam dugo na sirovom, samo iznosim činjenicu. A i ne znam zašto bih dizala galamu oko toga pogotovo uzevši u obzir da pričamo o najprirodnijem načinu prehrane... No svejedno, zašto onda započinjem priču o tome? Pa zato što će ovi blagdani izgledati malo drugačije od prošlih. Prošle dvije godine sam imala potrebu napraviti kolače i blagdanska gurmanska sirova jela i za sebe pošto sam to isto radila za svoju obitelj (doduše, ne sirovo). Sirove kolače su svi rado probali i bili zadovoljni njima, no ostalo je samnom uživala samo moja mama koja uvijek voli probati moje kreacije i često zamijeniti kuhanu hranu sirovom. Sjećam se da sam tada mogla pojesti nekoliko kolača bez problema, no sad je priča malo drugačija. Prva stvar koja se promijenila je ta da više nemam potrebu za složenim gurmanskim receptima, štoviše, prilično su mi teški i više ne uživam u njima kao nekad. Sad mi je draže pojesti cijelo voće sa zelenjem. I to je to. Tako će i izgledati moj „blagdanski stol“: voće i zelenje. Uostalom, vidjet ćete za desetak dana. Bit će i neka kul salata za večeru i krekeri ili falafel od mrkve. Problem je što jako volim smišljati razne recepte za „slana“ jela, krekere, kolače, šta god…no ne volim ih jesti. Možda bi netko rekao da je to licemjerno; pravim sva ta jela, a ne želim ih jesti – sigurno nešto nije u redu s njima! Pa i ne…sve je u redu s njima, čak su i niskomasni, znači najbolja opcija za svakodnevne obroke, no opet, ja najviše uživam u jednostavnim obrocima. To je moj osobni izbor i tako meni najbolje odgovara; nekome drugome možda bolje odgovaraju složenija jela, pogotovo ako je ta osoba tek počela sa sirovim. A netko možda ipak za blagdane želi nešto „svečanije“. Iz tog razloga i radim recepte – da ih učinim jednostavnima i pristupačnima, ukusnima, a zdravima za sve koji žele napraviti nešto „posebno“. Vodeći se tom idejom, prije koji dan sam smislila dva kolača: štangice sa smokvama i štangice od rogača sa kakijem i pekmezom. Koliko god one bile fine, nisam ih mogla pojesti više od po jednu (što ne bi bilo slučaj prije godinu dana) i bile su mi malo teške. Ne brinite, to nije zbog sastojaka ili nečeg groznog u receptu, nego sam se navikla na jednostavnost. Uostalom, objavit ću i recepte za koji dan, pa možete provjeriti sami. A ja… čekam frendove da dođu pojesti kolače hahaha… Kad dođem doma za Božić, definitivno ću raditi kolače, pa možda i neko gurmansko jelo, a degustatori će biti moji ukućani i rodbina. Znam da se mama neće buniti, a i mislim da će za sve opcija sa sirovim kolačima i krekerima biti puno sretnija i zdravija od „klasičnih“ kolača i kupljenih grickalica i kruha. Isto tako vas ohrabrujem da napravite neko fino sirovo jelo ili kolač i poslužite svojoj obitelji. Možda nije najbolja ideja da to napravite kao glavno i jedino jelo (znam da bi moj otac radije gladovao nego pojeo nešto vegansko i sirovo), ali kao nadopuna nekom jelu, ili kao desert, će sigurno dobro doći. Dakako, morate imati na umu da većina ljudi jede jako masna i začinjena jela, pogotovo ako jede industrijski prerađenu hranu, i okus sirovih jela bi im mogao biti „bljutav“ bez soli, začina i masnoća. Njima će vjerojatno biti prihvatljivija teška i složena gurmanska sirova jela. Ako za njih radite sirovi ručak, uzmite to u obzir i nemojte se obeshrabriti ako ne dobijete najbolje kritike. Nekima će biti ukusno, dok drugi, malo konzervativnijih okusnih pupoljaka, možda neće biti oduševljeni. Ti isto tako ne bi bili oduševljeni mojim obrokom od svježeg kakija i glavice salate… shvaćate poantu… Zbog svega toga možda je najmudrije „izaći u javnost“ sa desertima. Ja se nadam da ću doma uspjeti naći kakija pa ću napraviti krempitu iz prošlog posta. Mislim da će se svima svidjeti, sudeći po maminoj reakciji. Tako ću moći predstaviti svoj način prehrane (niskomasno sirovo veganstvo sa naglaskom na voće) obitelji i prijateljima, a da im ipak bude pristupačan. Naravno, bit će tu i malo razrađenijih kolača koji su bliže njihovom konceptu deserta. Iako stvaranje sirovih gurmanskih recepata i kreiranje sirovih verzija tradicionalnih jela može biti zabavno i ukusno, treba imati na umu da ono nije dugoročni cilj sirovog veganstva. Prelaskom na ovaj način prehrane u isto vrijeme prelazite na novi koncept i ideju prehrane raskrštavajući sa desertima, pizzama, mesnim okruglicama, tjesteninom i sličnim. Sirova pizza nije tu da njome zamjenite pečenu pizzu, već da bi vam olakšala prelazak na sirovo i povremeno učinila prehranu zanimljivijom, ako to možemo tako nazvati. Iskreno, meni je voće jednako, pa i zanimljivije od sirove pizze, ali opet, kada ugošćujete ljude koji nisu sirovi vegani, lakše ćete zabaviti njihove okusne pupoljke takvim jelom nego da im date kilu grožđa i nekoliko šaka zelenja, pa nek pasu. A i ako vam dođe da biste pojeli nešto ludo, zašto si ne biste napravili neko gurmansko sirovo jelo? Ne možemo ni stalno biti na travi i voću… ja znam da će mi jedna večera kad dođem doma biti pizza. U kuhinji imamo peć na drva i moram iskoristiti taj besplatni „dehidrator“. Najvažnije je da ste svjesni da prelaskom na sirovo ostavljate tradicionalne koncepte vezane uz hranu, kao i svojevrsnu ovisnost koja ide uz industrijski prerađenu, ali i ostalu kuhanu, prženu, friganu itd. masnu i začinjenu hranu. Sirova hrana treba djelovati oslobađajuće; ona nije ovisnost i nakon nekog (duljeg) vremena želje za nekom hranom ili grickalicama (pa i sirovima) bi vas trebale napustiti. Kad se tijelo jednom vrati u prirodno stanje i kada ga dodatno ne stimulirate začinima i masnoćama, nećete ni osjećati želju za takvom hranom. Vjerujte, to ne znači da ćete prestati uživati u hrani i da će gurman u vama nestati, dapače! Upravo će jednostavna, prirodna hrana u vama probuditi istinskog gurmana koji će biti sposoban osjetiti najfinije i najsuptilnije okuse u svježem, cjelovitom voću i povrću. Tada ćete saznati kakav hrana zaista ima okus!
0 Comments
Leave a Reply. |
AutorAutor sam ja (je, pa normalno), a moju slavnu (auto)biografiju možete pročitati na "o meni" Arhiv
August 2016
Kategorije
All
|